U kasnom 19. stoljeću, kada su znanstvenici tek počeli razotkrivati tajne unutarnjih žlijezda, dva njemačka fiziologa – Oskar Minkowski i Joseph von Mering – izveli su eksperiment koji je postavio temelje moderne endokrinologije. Njihovo otkriće pokazalo je da je pankreas ključni regulator razine šećera u krvi i da njegov nedostatak uzrokuje teški oblik dijabetesa. Ovaj članak prikazuje kako su istraživači došli do tog zaključka, kako su provodili eksperiment i koje su posljedice imali njihovi nalazi za medicinu.
Sadržaj...
Početak istraživanja i motivacija
Do kraja 19. stoljeća znanstvenici su već primijetili da oštećenja probavnog sustava mogu utjecati na razinu glukoze u krvi, ali izvor regulacije još nije bio poznat. Oskar Minkowski, liječnik i fiziolog, radio je pod mentorstvom Emila du Bois‑Reymonta, koji je proučavao probavne enzime. Njegov suradnik, Joseph von Mering, bio je stručnjak za eksperimentalnu kirurgiju na životinjama. Prvobitni pokušaji usmjereni su na želučanu sekreciju i njezin utjecaj na metabolizam, no rezultati su bili nejasni.
Shodno tome, istraživači su odlučili proširiti fokus na druge organe probavnog sustava, među kojima je bio i pankreas – žlijezda koja je tada bila slabo razumljiva i za koju se sumnjalo da može imati endokrinu ulogu.
Eksperiment s uklanjanjem pankreasa kod pasa
Godine 1889. Minkowski i von Mering izveli su kirurški zahvat na skupini zdravih pasa. Postupak je bio sljedeći:
- Pas je najprije anesteziran i pripremljen za operaciju.
- Kirurg je kroz abdominalni rez pažljivo izložio trbušnu šupljinu.
- Pankreas je u potpunosti uklonjen, a ostali organi ostali netaknuti.
- Pas je zatim zbrinut i podvrgnut postoperativnoj skrbi.
Nakon zahvata životinje su počele pokazivati klasične znakove teškog dijabetesa: pojačano žeđanje, učestalo mokrenje i gubitak tjelesne težine. Unatoč normalnoj prehrani, razina glukoze u krvi ostajala je visoka, što je ukazivalo na nedostatak unutarnjeg faktora koji regulira šećer. Ovi rezultati su bili iznenađujući jer su do tada smatrali da je dijabetes posljedica oštećenja želuca ili jetre, a ne da postoji specifična žlijezda koja proizvodi regulatorni hormon.
Posljedice otkrića i razvoj terapije
Otkrivena veza između pankreasa i dijabetesa potaknula je daljnja istraživanja. Godine 1921. kanadski liječnik Frederick Banting, uz pomoć Charlesa Besta, uspio je izolirati hormon iz pankreasa – inzulin – i demonstrirati njegovu sposobnost snižavanja razine glukoze u krvi. To je otvorilo put razvoju prve terapije za dijabetes, koja i danas spašava milijune života.
Kasniji radovi su dodatno razjasnili mehanizme sekrecije inzulina i njegovu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata. Danas se dijabetes dijeli na tip 1, kod kojeg tijelo ne proizvodi inzulin, i tip 2, kod kojeg je osjetljivost na inzulin smanjena. Ova podjela proizlazi iz temeljnih spoznaja koje su postavili Minkowski i von Mering.
Zaključak
Eksperiment iz 1889. godine pokazao je da je uklanjanje pankreasa uzrokovalo razvoj dijabetesa, čime je potvrđena endokrina funkcija ove žl
