U ranim 1980‑ima, kada su se tradicionalni i moderni načini života još uvijek susretali na granicama urbanih i ruralnih područja, mediji su izjavili da će kiselina u kiši postati najveći okolišni problem. U tom razdoblju se raspravljalo o izvorima emisija, mogućim štetnim posljedicama i rješenjima. Međutim, nakon nekoliko godina, tema je iznenada nestala iz javne rasprave. Ovaj članak razmatra uzroke tog smanjenja pretnje, promjene u politici i regulaciji te dugoročne učinke kiselih kiša.
Sadržaj...
Početak krize – uzroci i zabrinutost
Prvi znaci kiselih kiša pojavljeni su sredinom 1970‑ih, a uzrok je bio izlaganje atmosfere velikim količinama sumpor‑dioksida i azotnih oksida. Ovi spojevi, u prisutnosti vode i kisika, pretvaraju se u kiselinu, koja se potom vraća na Zemljinu površinu u obliku kiše, snijega ili magle. Znanstveni radovi i medijske kampanje upozoravale su na potencijalnu štetu šumskim ekosustavima, vodnim resursima i građevinskim materijalima.
U Sjevernoj Americi i Europi javnost je bila izložena brojnim izjavama o mogućim katastrofalnim posljedicama. Kiselina u kiši, kao simbol modernih industrijskih problema, postala je tema rasprave na televiziji, radiju i u novinama. U mnogim gradovima počele su se pojavljivati crne trake na drvetu, korozija na zgradama i smanjenje broja biljaka u parkovima.
Promjene u politici i regulaciji
Jedan od ključnih čimbenika koji je doveo do smanjenja kiselih kiša bio je prom
