Naš je svijet ispunjen svjetlosnim podražajima koji trepere – od zaslona pametnih telefona, televizora i računala, preko svjetlosnih efekata na koncertima i u noćnim klubovima, do povremenog svjetla biciklističkih svjetiljki ili čak sunčeve svjetlosti koja prolazi kroz lišće drveća. Većina ljudi te svjetlosne fenomene doživljava kao neznatnu vizualnu smetnju, ali za mali broj pojedinaca oni mogu biti okidač za ozbiljan zdravstveni problem – epileptički napadaj. Postavlja se pitanje kako je to moguće i što se točno događa u mozgu.
Sadržaj...
Mehanizam djelovanja treperave svjetlosti na mozak
Mozak nije pasivni organ koji samo prima informacije iz okoline. On neprestano obrađuje vizualne podražaje koje primaju oči. Kada svjetlost počne treperiti u određenom ritmu, obično između 10 i 30 treptaja u sekundi, određene stanice u vidnom korteksu, dijelu mozga odgovornom za obradu vida, počinju reagirati sinkronizirano s tim ritmom. Ovaj fenomen poznat je kao fotosenzibilnost, a može dovesti do stanja koje se naziva fotosenzibilna epilepsija.
Ključan čimbenik u izazivanju napadaja je upravo brzina kojom svjetlost treperi. Previše spori (ispod 3 Hz) ili previše brzi (iznad 60 Hz) ritmovi obično ne uzrokuju probleme. Međutim, ritmovi u srednjem rasponu, osobito oni koji se podudaraju s prirodnim frekvencijama moždanih valova, mogu biti problematični. Kada se ti vanjski ritmovi svjetlosti poklope s unutarnjim ritmovima moždanih valova u vidnom korteksu, može doći do nekontrolirane sinhronizacije velikog broja neurona. To se može usporediti sa situacijom u kojoj cijeli stadion odjednom počne skandirati istu pjesmu, što može dovesti do prekomjerne ekscitacije moždanih stanica i pokretanja epileptičkog napadaja.
Tko je najosjetljiviji i koji su najčešći okidači?
Fotosenzibilna epilepsija najčešće se dijagnosticira kod mlađih osoba, tipično između 7. i 19. godine života, a nešto je češća kod djevojčica. Važno je napomenuti da osoba može imati predispoziciju za ovakve napadaje, a da prethodno nikada nije imala epileptički napadaj. Među najčešćim izvorima treperave svjetlosti koji mogu izazvati reakciju su:
- Stariji modeli televizora i računalnih monitora (CRT), koji su radili na frekvencijama od 50 do 60 Hz.
- Videoigre koje sadrže brze promjene scena, eksplozije ili jake svjetlosne efekte.
- Stroboskopska rasvjeta koja se koristi na koncertima, festivalima ili u noćnim klubovima.
- Prirodni izvori svjetlosti, poput sunčeve svjetlosti koja prolazi kroz pokretne dijelove poput ventilatora ili se lomi kroz lišće drveća u pokretu.
- Neki tipovi LED rasvjete niske kvalitete, čiji se intenzitet ne regulira ispravno, mogu također predstavljati rizik.
Simptomi koji mogu ukazivati na osjetljivost na svjetlost uključuju blage, ali upozoravajuće znakove kao što su privremeni osjećaj dezorijentacije ili „odvajanja“ od stvarnosti, nevoljno trzanje mišića oko očiju ili blaga mučnina. Ako primijetite ove znakove, važno je odmah prekinuti izlaganje izvoru svjetlosti i po potrebi se odmaknuti.
Prevencija i savjeti za osobe osjetljive na svjetlost
Za osobe kod kojih je dijagnosticirana fotosenzibilna epilepsija ili koje primijete osjetljivost na treperavu svjetlost, postoje preventivne mjere koje mogu značajno smanjiti rizik od napadaja. Prije svega, važno je izbjegavati poznate okidače kad god je to moguće. To znači:
- Prilagodite postavke zaslona: Smanjite svjetlinu zaslona računala i televizora te izbjegavajte pretjerano brze promjene slika ili treperave efekte u videoigrama. Neke igre nude postavke za smanjenje fotosenzitivnih efekata.
- Budite oprezni na jav
Leave a Comment