Kraj Prvog svjetskog rata potresao je temelje Europe i doveo do raspada jednog od najvećih carstava – Austro-Ugarske Monarhije. U tom političkom vakuumu, na prostorima bivše monarhije gdje je živjela brojna njemačko govoreća populacija, rodila se ambiciozna ideja: stvoriti vlastitu državu koja bi okupila sve Nijemce i ujediniti se s novonastalom Njemačkom. Ta se nepostojala, ali snažno željena entitet, u povijesti zapiro pod imenom Njemačka Austrija, suočila s nepremostivim preprekama koje su je učinile samo pustinjom sanjarenja. Međutim, njemačka populacija bivše monarhije nije bila spremna na prihvaćanje statusa manjine u novoj državi, već je željela samostalnost i ujedinjenje s Njemačkom. Taj je san bio snažno osjećan u svim slojevima njemačke populacije, od običnog građanina do njemačkih političara koji su se borili za njegovu realizaciju.
Stvaranje države i želja za Anschlussom
U travnju 1918., još uvijek tijekom ratnih okršaja, njemački narodni savjet u Beču jasno je definirao cilj: osnivanje neovisne države koja bi obuhvatila sve njemačke pokrajine bivše monarhije. Nova tvorevina, koja je praktički postojala samo na papiru i u željama svojih građana, odmah je usmjerila svoju političku energiju na jedan glavni cilj – Anschluss, političko ujedinjenje s Njemačkom. Međutim, taj cilj nije bio lako postići, jer su njemački političari morali suočiti se s brojnim preprekama, uključujući opoziciju od strane ostalih europskih sila i unutarnje nestabilnost u bivšoj monarhiji. Iako su njemački političari bili odani svom cilju, njihovi napori su često bili uspoređivani s sanjarenjem, jer su se njihove ambicije često činile nemogućima za ostvarivanje.
Leave a Comment