Na desetak kilometara od Vukovara, uz riku Dunava, nalazi se Šatrovačko – naselje koje je tijekom povijesti bilo i duhovno središte i trgovačko žarište, a danas predano očekuje svoje posjetitelje mirisnim vrtovima. Priča o tom kraju počinje davno, u 13. stoljeću, i vodi nas kroz burna razdoblja osvajanja, obnove i, na kraju, pretvaranja u moderno vrtno naselje.
Sadržaj...
Prvi kameni koraci: manastir na rubu slavonije
Prvi pisani tragovi o Šatrovačkom datiraju iz druge polovice 13. stoljeća, kada su pravoslavni monasi podigli malu svetinju među šumovitim brežuljcima. Smješten na trasi važnih trgovačkih staza, manastir je brzo postao centar duhovnog života za šire područje. U njegovoj se knjižnici čuvali prepisi evanđelja, a majstori zidari i slikari ostavili su freske koje su, prema riječima suvremenih istraživača, mogle mjeriti onima u velikim središtima Carigrada.
Monaška bratija bila je poznata po vještini prepisivanja i iluminiranja rukopisa, ali i po plodnoj baštini. Uz manastir su se prostirali vinogradi i vocnjaci, a samostanska pekara davala je kruh kako putnicima, tako i siromašnima iz okolnih zaselaka. Tako je Šatrovačko postalo ne samo duhovna, već i ekonomska točka Slavonije.
Procvat i stradanje u osmanskom razdoblju
Pravoslavna crkva u Hrvatskoj doživjela je svoj procvat upravo u 16. stoljeću, a Šatrovački manastir tada je imao važnu ulogu. Uz njegovu oko okupljali su se kaluđeri, trgovci i seljaci, a brojne zbirke rukopisa svjedočile su o visokom stupnju obrazovanja. Međutim, krajem toga stoljeća osmanske su postrojbe započele osvajanja područja uz Savu i Dunav. Manastir je 1576. godine zauzet i zapaljen; velika većina kaluđera stradala je ili je bila raseljena. Od nekadašnje bogate građevine ostale su tek temelji i dio zidina koje se i danas mogu uočiti u šatrovačkom parku.
Iako je sakralni centar nestao, život nije stao. Usporedno s vojnom upravom, u naselju su se nastanili obrtnici i trgovci. Važna cesta koja je spajala Osijek i Vukovar prolazila je kroz Šatrovačko, pa su se tu otvarali konobari, kovačnice i tkalačke radionice. Tako je mjesto postupno izgubilo monaški pečat, ali steklo trgovački značaj.
Od trgovačkog mjesta do vrtnog naselja
Prolaskom kroz 18. i 19. stoljeće Šatrovačko se razvijalo kao mali, ali živahni centar. Uz riječnu luku gradili su se spremišta žita, a u dvorištu bogatijih obitelji pojavile su se prve uvožene cvijetne vrste. Ljubav prema baštenskom ukrasu postala je toliko izražena da je 1902. godine mjesni odbor donio odluku da se dio središnjeg polja preuredi u javni perivoj. Projekt je izradio vrtlar iz Bara Franjo pl. Marković, poznavatelj klasicističkih uzora. Uz pravilne pravokutne šetnice postavljene su fontane, a u središtu je podignut spomenik palim stanovnicima u velikoj ratovima.
Nakon Drugoga svjetskog rata perivoj je proširen prema istoku, a u šezdesetim godinama uređena je i staklenička
Leave a Comment