Postoji priča, jedan trajni šepuh koji se širi kroz generacije, jednostavna i ugodna bajka koju skoro svako zna: Albert Einstein, divovski genij, čovjek koji je pogledao u samu tkivu prostora i vremena, dobro… nije uspio u matematici. Čuo si to, zar ne? Tvoja učiteljica matematike vjerojatno je izrekla to kako bi te napravila bolje osjećati na geometrijskom testu. U filmovima se to spominje u motivacijskim montažama. Even tvoja dobroćudna tetka, molim te, vjerojatno je ponovila to na uspomenama. Postalo je to univerzalno prihvaćeno istinito, topli, ugodni pokrivač za sve one koji se bore s brojevima. No, ovdje je krivac, neprihvatljiva istina koja razbija ovaj ugodan priča: Einstein nikada nije propao u matematici. Ni jedanput. Ni jedan samozbor. Naime, on je često bio onaj dijete koje bi završilo složene probleme u glavi prije nego što bi učitelj zapisao na crno-bijelo na tabli. Pa, kako se ova lijepa, ali potpuno lažna, akademsko bajka počela? I što je još važnije, zašto se tako snažno drži našoj kolektivnoj svesti? Zašto ne bi se jednostavno ubila? Ostani s nama, jer stvarna izvještica, stvarni dokumentirani istorija, je daleko divlje, inspirativnije, a zapravo, mnogo zanimljivije od mita koji smo sve vjerovali. Vrćemo se nazad u vrijeme i otkrijemo kako je ovaj jedan od najtrajnijih akademskih urban legendi nastao.
Sadržaj...
Porijeklo mita
Imaginirajte se u kasnim 1890-im, kroz slikovite pejzaže Njemačke i Švicarske. To je bila era Einsteinove srednje škole, i vjerujem da će vam kazati, njihove izvješnice bile su manje kao jednostavne ocjene i više kao kriptografske igre dizajnirane da budu zamalo konfuzirajuće za buduće generacije. To je gdje počinje zabuna, istina, nevinu zamjena.
Preobrazba ocjena
Pre 1896. godine, u školama koje je Einstein pohađao, ocjenska skala je bila, kako bi rekli, kontraproduktivna po današnjim standardima. Broj “6” bio je najniža moguća ocjena, u stvari, propust, jasno signal da možda treba razmatrati karijeru koja ne uključuje toliko akademskih napora. Ali onda, 1896. godine, došlo je do značajnog promjena. Ocjenska skala se obratila. Nakon ovog promjene, broj “6” postao je najviša, najbolja ocjena, vrhunac akademskog postignuća. Suprotno tome, broj “1” predstavljao je propust.
Što je to značilo za Einsteinove ocjene?
U vrijeme kada je Einstein imao 15 godina, kada su mnogi još uvijek pokušavali razumjeti kvađatnu formulu, Einstein je već razradio kompleksnosti diferencijalne i integralne matematike. On je apsorbirao ove napredne matematičke koncepte s istim laganim i hrabrim apetitom kao što ga mnogi rezerviraju za razbijanje čipsa.
Zašto se mit o Einsteinu i matematici održava?
Što je tako očito lažno, zašto se ova laž održava? Zašto ima toliko velikog traga? Zato što ga mi želimo. Mi se držimo njega jer on demokratižira genijalnost. On ga pretvara iz strahote, nepribližnog intelektualnog giganta u voljenog podgolubca, u relabilnog lika koji je također imao akademski sukobe. On ga pretvara u jednog od nas, a ne u onog tipa koji bi mogao izvršiti složene kvadratne korene u glavi dok istodobno razmišlja o prirodi svjetlosti. On je priča koja nas čini dobro osjećati, koji nas čini osjećati manje samih u našim vlastitim akademskim izazovima. Ali kad se povučemo ovdje ugodnu, toplu sloju, istina koja izlazi na videlo je daleko inspirativnija, daleko zanimljivija. On je bio beskompromisno opsjednut. On je bio samodržav. On je bio strašno, skoro nevjerojatno, dobar u toj vrsti matematike koju tvrdi da je propao. I to, u sebi, je snažan pouka.
Uvod u zaključak
Da bi se razumjeli kako je ovaj mit nastao, moramo se vratiti u vrijeme. Imaginirajte se kako ste tek propali na testu, možda u algebri, možda u kalculusu, ili možda samo u dijeljenju. Osjećate se vrlo loše, vaša samopouzdanje je pala na dno, a onda, neki, obično s dobrim namjerama, vam dade klasičnu rečenicu: “Ne brini se, čovjeku, i Einstein je propao u matematici!” U tom trenutku, val od ugodnosti prekrije vas, zar ne? Ta jedna rečenica djeluje kao emocionalni balon, koji zaštićuje vas od udara vaše vlastite percepcije neuspjeha. Ona je psihološki skok, koji odmah smanjuje veliki, strahoviti razmak između običnog studenta koji se borio s kvadratnom jednačinom i titan koji je temeljito preobrazio naša razumijevanje univerzuma. On to čini genijalnost dostupnom, skoro slučajnom.
Preporuke za nastavak čitanja
Da li ste ikad čuli priču o Einsteinu i njegovim matematičkim neuspjesima? Kako ste se osjećali kad ste čuli tu priču? Komentirajte u nastavku!
FAQ
Je li Einstein istinito propao u matematici? Ne, nije.
Što je to značilo za njegove ocjene? U vrijeme kada je Einstein imao 15 godina, njegove ocjene bile su vrlo visoke, što je bilo neobično za njegovu školu.
Zašto se mit o Einsteinu i matematici održava? Zato što ga mi želimo. Mi se držimo njega jer on demokratižira genijalnost.
Što je pouka iz ovog mita? Pouka je da je genijalnost nešto što se može razviti, nešto što se može postići. Ono što je važno je strahovito, nevjerojatno, dobro biti u toj stvari.
Leave a Comment