Zamislite da ulazite u englesku gostionicu prije petstotinjak godina i naručujete vino. Umjesto da konobaru kažete koliko litara želite, morali biste znati koliko vam treba buttload-a ili hogshead-a. Ove neobične mjere za tekućine dio su fascinantne povijesti engleskog sustava mjerenja, a odnosi između njih mogu iznenaditi i najiskusnije poznavatelje povijesti.
Sadržaj...
Engleski sustav mjerenja prije metrike
Prije nego što je metrički sustav zavladao svijetom, svaka regija, pa čak i svaki grad, imala je vlastite jedinice za mjerenje količine tekućina. Engleska nije bila iznimka. Tijekom stoljeća razvili su se različiti sustavi koji su se koristili u trgovini, obrtima i svakodnevnom životu.
Najčešće su se mjerila vina, pivo i druga alkoholna pića, ali i ulje, med i ostale tekućine. Zanimljivo je da su mnoge od tih mjera dobile imena prema posudama u kojima se tekućina tradicionalno držala ili prevozila. Tako je nastala čitava leksika neobičnih naziva koji danas zvuče pomalo smješno.
Hogshead – mjera čije ime izaziva smijeh
Hogshead, što bi doslovno značilo „glava svinje“, bila je jedna od najčešće korištenih mjera za vino i pivo u Engleskoj. Ova mjera nije bila standardizirana tijekom cijele povijesti – njezin točan volumen mijenjao se ovisno o vrsti tekućine i razdoblju o kojem govorimo.
Tijekom 14. i 15. stoljeća hogshead za vino iznosio je oko 238 litara. Za pivo je bio nešto manji i iznosio je približno 194 litre. Razlika je nastala zato što su se različite vrste tekućina tradicionalno držale u posudama različitih veličina.
Ime „hogshead“ vjerojatno dolazi od staroengleske riječi za bačvu ili posudu sličnog oblika. Neki povjesničari smatraju da je naziv povezan s time da je posuda bila dovoljno velika da bi je jedna svinja mogla „napuniti“ svojom glavom – no to je više narodna etimologija nego potvrđena činjenica.
Butt – dvostruko veća mjera
Butt je bila još veća mjera za tekućine, a njezina vrijednost iznosila je točno dvije trećine tun-a ili, drugim riječima, dva hogsheada. Ako je hogshead za vino iznosio oko 238 litara, onda je butt iznosio približno 476 litara.
Ova se mjera koristila uglavnom za more i trgovinu vinom, osobito za španjolski sherry koji se uvozio u Englesku. Bačve u obliku bara, kako su ih zvali, bile su standardizirane i omogućavale su jednostavniju trgovinu na veliko.
Ostale stare mjere za tekućine
Engleski sustav mjerenja tekućina bio je mnogo složeniji od današnjeg. Evo nekih od najzanimljivijih mjera koje su se koristile:
- Galon – osnovna jedinica koja je iznosila oko 4,5 litre, ali i to se razlikovalo ovisno o vrsti tekućine
- Bačva (Barrel) – iznosila je oko 163 litre za pivo ili 119 litara za vino
- Firkin – manja mjera od oko 41 litre, često korištena za pivo
- Puncheon – mjera koja je iznosila oko 120 litara
- Tun – najveća od svih, s obujmom od oko 950 litara
Zanimljivo je da su se neke od ovih mjera koristile i u drugim zemljama, ali s malo drugačijim vrijednostima. To je često stvaralo zabunu u međunarodnoj trgovini.
Zašto su te mjere nastale?
Mnoge od ovih mjera nastale su praktičnim putem. Trgovci i obrtnici koristili su posude koje su im bile dostupne, a tijekom vremena te su posude postale standard. Bačve za vino bile su drugačije od ba
Leave a Comment