Alois Brunner (1906.–2010.) bio je jedan od najtraženijih zločinaca nacističkog režima. Njegov životni put vodio ga je od austrijskog grada Braunau am Inn, preko najstrašnijih logora Europe, do tajnog skloništa u Siriji, gdje je proveo posljednje godine pod stalnim nadzorom. Iako je njegova priča ispunjena mračnim djelima, ona otkriva i mehanizme kojima su se zločinci nakon rata uspijevali sakriti i nastaviti djelovati.
Sadržaj...
Rani život i uloga u nacističkom aparatu
Brunner je rođen u Braunau am Innu, blizu granice s Njemačkom. Nakon aneksije Austrije 1938. godine, priključio se SS-u i ubrzo se našao u strukturi SS‑O, obavještajne agencije nacističke države. U tom razdoblju sudjelovao je u organizaciji deportacija Židova iz Austrije i Češkog kraljevstva, a kasnije je preuzeo dužnost zapovjednika koncentracijskog logora Drancy u Francuskoj.
Logor Drancy služio je kao tranzitni centar za masovne deportacije u izložbeni logor Auschwitz. Brunner je nadgledao ove deportacije, a njegova hladnokrvnost i metodičnost ostavili su neizbrisiv trag u povijesti holokausta. Nakon oslobođenja Francuske 1944. godine, uspio je pobjeći u Švicarsku, a potom se preselio u Siriju, gdje je našao zaštitu pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Hafeza al‑Asada.
Bijeg iz Europe i skrivanje u Siriji
Sirijski režim, koji je tada tražio stručnjake za izgradnju vlastite obavještajne mreže, pružio je Brunneru utočište u zamjenu za njegovo iskustvo i znanje. Postao je savjetnik za obavještajne operacije, a njegova stručnost u organizaciji tajnih sustava i praćenju političkih protivnika bila je od velike važnosti za sirijsku vladu.
Unatoč tome što je bio najtraženiji zločinac, Brunner je uživao relativnu slobodu. Živio je u luksuznoj
