Walter Pitts, unatoč tome što je živio tek tridesetak godina, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti znanosti. Njegova iznimna sposobnost da u vrlo kratkom vremenskom razdoblju prepozna nedostatke u jednom od najutjecajnijih matematičkih djela 20. stoljeća, Principia Mathematica, pokazala je koliko mladost i neukrotiva radoznalost mogu oblikovati smjer razvoja formalne logike i računalnih znanosti.
Rani život i akademska putanja
Rođen je 23. travnja 1923. godine u Detroitu. Potjecao je iz skromne obitelji, a već od malih nogu pokazivao je izvanredan talent za matematiku i logiku, iako ga okolina nije u potpunosti razumjela. U dobi od četrnaest godina napustio je dom i samostalno se obrazovao, provodeći vrijeme u knjižnicama i pohađajući sveučilišna predavanja bez formalnog upisa. Već s šesnaest godina, 1938. godine, objavio je kritiku djela Principia Mathematica autora Russella i Whiteheada. Ta je kritika uzburkala akademsku javnost jer je ukazala na unutarnje proturječnosti unutar samog sustava. Ubrzo nakon toga, započeo je suradnju s Warrenom McCullochom na polju neurofiziologije. Njihov zajednički rad rezultirao je 1943. godine objavljivanjem čuvenog McCulloch-Pittsovog modela neuronskih mreža, koji je postao temeljni kamen za razvoj umjetne inteligencije.
Njegova akademska karijera doživjela je vrhunac dolaskom na Institut za napredna istraživanja u Princetonu tijekom 1940-ih godina. Tamo je surađivao s Johnom von Neumannom na projektima vezanim uz rane računalne strojeve. Nažalost, posljednje godine njegova života obilježile su psihičke poteškoće i sve veća društvena izolacija, što je bacilo sjenu na njegov izniman znanstveni doprinos.
Leave a Comment