U doba kad je većina ljudi dobivala vijesti iz novina ili usmenih priča, u srcu Europe pojavila se ideja toliko napredna da je izgledala kao iz budućnosti. Godine 1893., u Budimpešti, pokrenuta je usluga po imenu Telefon Hirmondo – prvi organizirani pokušaj da se informacije, glazba i zabava dostave korisnicima putem telefonske mreže. To nije bila samo tehnička radoznalost; to je bio začetak onoga što danas poznajemo kao streaming sadržaja, pretplatničke usluge i digitalne medije. Telefon Hirmondo je bio više od eksperimenta – bio je vizija koja je išla desetljećima ispred svog vremena.
Povijesni kontekst: Svijet prije radija
Kraj 19. stoljeća bio je razdoblje velikih tehničkih promjena. Telefon je tek počeo ulaziti u širu uporabu, a većina običnih građana još je dobivala informacije iz tiskanih novina, plakata ili usmenog prijenosa. Radio kao sredstvo za masovnu komunikaciju nije postojao – prvi radio programi pojavili su se tek oko 1906. godine. U tom kontekstu, Telefon Hirmondo izgledao je poput čuda.
Projekt je pokrenut u Budimpešti, tada jednom od najnaprednijih europskih metropola s obzirom na infrastrukturu. Hirmondo (što na mađarskom znači „glas svijeta“) bio je pretplatnički servis koji je koristio postojeću telefonsku mrežu kako bi dostavljao program svojim korisnicima. Umjesto da pozivaju jedni druge, pretplatnici su se povezivali na centralni izvor gdje su se emitirali vijesti, glazbene kompozicije, čitanje književnih djela i čak kratke komadne predstave.
Što je još zanimljivije, ova usluga nije bila rezervirana za bogate ili elitu. Cijena pretplate bila je pristupačna srednjoj klasi, što je omogućilo tisućama građana da svakodnevno slušaju program. U doba kad
