Tajne iza naziva ‘državni električar’ – Kako je New York imenovao svog glavnog poglavara pogubljenja

U 20. stoljeću, kazna smrti u Sjedinjenim Američkim Državama prolazila je kroz brojne transformacije. Jedna od najzanimljivijih i najzagonetnijih priča odnosi se na naziv koji je državni poglavar pogubljenja u New Yorku nosio – ‘državni električar’. Ovaj eufemizam, koji se pojavio u vrijeme kada je električni stol postao dominantna metoda izvršenja, otkriva kako je društvo pokušavalo ublažiti okrutnost smrtne kazne i istovremeno sakriti stvarnu prirodu posla.

Povijest električnog stolca u New Yorku

Električni stol prvi je put upotrijebljen u New Yorku 1890. godine, a njegova uvođenja bila je reakcija na sve veće pritiske javnosti da se zamijene okrutne metode poput vješanja i vještičjeg vješanja. Prvi električni stol izgrađen je u zatvoru Auburn, a prvi pogubljeni bio je William Kemmler, čiji je pokušaj pogubljenja završio tehničkim problemima i dugim, bolnim procesom.

U narednim desetljećima električni stol postao je standardna metoda u većini američkih država, a New York je bio jedan od najaktivnijih korisnika. Do 1963. godine, kada je kazna smrti u New Yorku ukinuta, izvršeno je više od 600 pogubljenja na električnom stolcu.

Uloga ‘državnog električara’ i njegovo ime

Osoba koja je bila zadužena za pripremu i nadzor električnog stolca dobila je neformalni naziv državni električar. Taj naziv nije bio službeni, već je nastao među zatvorskim osobljem i medijima. Ime je služilo kao eufemizam koji je smanjivao percepciju brutalnosti posla – umjesto da se govori o ‘poglavaru pogubljenja’, koristio se neutralniji izraz.

Prvi poznati državni električar bio je Alfred P. Smith, koji je obavljao dužnost od 1901. do 1915. godine. Njegova zadaća bila je osigurati da su svi tehnički dijelovi stolca ispravno postavljeni, da se naponi pravilno podešavaju i da se pogubljenje odvija „bez nepotrebnog patnje“. Nakon Smitha, na toj poziciji su radili i drugi stručnjaci, među kojima su najpoznatiji:

• John H. McGuire (1916.–1932.) – poznat po uvođenju sigurnosnih protokola koji su smanjili rizik od tehničkih kvarova.
• Edward L. Thompson (1933.–1948.) – autor priručnika za pravilno postavljanje i održavanje stolca.
• Robert J. Hayes (1949.–1963.) – posljednji državni električar prije ukidanja kazne smrti u New Yorku.

Kako je naziv utjecao na javno mnijenje

Izraz ‘državni električar’ imao je dubok psihološki učinak na javnost. Umjesto da se govori o nečemu što je izravno povezano s nasiljem, naziv je sklopio rad u okvir tehničke i medicinske stručnosti. To je omogućilo medijima da izvještavaju o pogubljenjima bez izravne konfrontacije s brutalnošću, čime je smanjila se javna potražnja za detaljnim informacijama o procesu.

Zaključak

Naziv ‘državni električar’ nije bio samo formalnost, već odraz društvenog stava prema smrtnoj kazni. On je pomogao sakriti stvarnu prirodu posla i učiniti ga više ‘civilizovanim’. Međutim, s vremenom, kako je kazna smrti postajala sve više osporavana, javnost je počela zahtijevati transparentnost i suočavanje s stvarnošću izvršenja.

Često postavljana pitanja

• Što je bio glavni razlog za uvođenje električnog stolca?

  Glavni razlog za uvođenje električnog stolca bila je želja da se smrtna kazna učini manje okrutnom i bolnijom.

• Koliko je ljudi pogubljeno na električnom stolcu u New Yorku?

  Do 1963. godine, kada je kazna smrti