Svemir u kojem se red razvija: kako bi funkcionirao takav svijet

U svakodnevnom razgovoru često se susrećemo s pojmom entropija – mjera neurednosti ili slučajnosti u sustavu. U fizici entropija povezuje se s konceptom „vremenskog strelice“, koja pokazuje smjer od manje neurednog stanja prema većoj neurednosti. Ali što bi se dogodilo ako bi se taj smjer obrnuto, ako bi se red, a ne neurednost, smanjivao s vremenom? Ovaj hipotetski svemir izaziva zanimljivu raspravu o prirodi vremena, uzroka i posljedica. U nastavku ćemo razložiti osnovne ideje, razmotriti kako bi se događaji odvijali i koje bi posljedice takav svemir mogao imati.

Sadržaj...

Entropija i red: osnove

Entropija je temeljni pojam u termodinamici. Ona opisuje koliko je sustav neuredan ili koliko je informacija raspoređena. U klasičnom svemiru entropija raste – to je poznato kao drugi zakon termodinamike. Na primjer, kada se hladna voda pomiješa s toplom, rezultat je ravnomjerna temperatura; ne postoji način da se spontano vratimo na početni, razdvojen sustav bez vanjskog utjecaja.

Suprotno tome, red bi značio smanjenje neurednosti – sustav bi se spontano organizirao, stvarajući više strukture i manje slučajnosti. U takvom svemiru bi se, na primjer, toplina izravnavala prema hladnijim područjima, a ne obrnuto, što bi dovelo do potpuno drugačijeg ponašanja materije i energije.

Vremenska strelica i njezina obrnutost

Vremenska strelica je koncept koji opisuje smjer u kojem se događaji odvijaju. U našem svemiru ona je usmjerena od početka – Velikog praska – prema sadašnjem trenutku, a zatim prema budućnosti. Ovaj smjer je povezan s rastućom entropijom: sve što se događa čini sustav neurednijim.

U svemiru s redom, vremenska strelica bi bila obrnutna. To bi značilo da bi se događaji odvijali od budućnosti prema prošlosti. U takvom scenariju bi se, na primjer, svjetlost koja se širi iz udaljenog izvora mogla spontano vraćati prema izvoru, a ne šireći se dalje. Događaji bi se odvijali u smjeru koji bi se činio „natrag“ prema početku, a ne prema budućnosti.

Kako bi se događaji odvijali u takvom svemiru?

Razmotrimo nekoliko ključnih scenarija:

Stvaranje i raspad materije – U našem svemiru atomi se raspadaju u čestice, a čestice se spajaju u atome. U svemiru s redom, proces bi bio obrnuti: čestice bi se spontano spajale u atome, a atomi bi se organizirali u složene strukture bez ikakvog vanjskog utjecaja.
Gibanje objekata – Objekti bi se spontano kretali prema stanjima s nižom energijom, što bi značilo da bi se, na primjer, kamenje koje je palo na tlo spontano vraćalo na vrh brda.
Termodinamičke reakcije – Kemijske reakcije bi se odvijale u smjeru stvaranja složenijih molekula, a ne razgradnje.

Svi ovi procesi bi se odvijali u skladu s obrnutim vremenom, što bi stvorilo potpuno novu sliku svemira u kojem je red dominantan.

Posljedice i implikacije

Takav svemir bi imao značajne implikacije za naše razumijevanje vremena, uzroka i posljedica. Na primjer:

Uzrok i posljedica – U svemiru s redom, posljedice bi prethodile uzrocima. To bi značilo da bi učinak bio vidljiv prije nego što se dogodi događaj koji ga je izazvao.
Vrijeme kao ciklus – Vrijeme bi se možda percipiralo kao ciklus, gdje se događaji ponavljaju u obrnutom redoslijedu.