U povijesti kalendara postoji mnogo zanimljivih priča, ali rijetko je neka od njih toliko neobična i poučna kao švedska transformacija iz julijanskog u gregorijanski sustav. Umjesto da se jednostavno pređe s jednog kalendara na drugi, Švedska je odlučila ući u pedesetogodišnju avanturu, koja je kulminirala u jedinstvenom datumu – 30. veljače 1712. godine. Ova priča nije samo o datumima; ona govori o ambiciji, pogreškama i konačnom povratku na svjetski standard.
Sadržaj...
Zašto je Švedska odlučila promijeniti kalendar?
Julijanski kalendar, uveden još u doba Julija Cezara, bio je precizan, ali nije bio savršen. Njegova temeljna greška – otprilike 11 minuta i 14 sekundi godišnje – s vremenom se nakupljala. Do 16. stoljeća razlika između kalendarskog i astronomskog vremena postala je primjetna, osobito u crkvenim krugovima koji su pratili datume vjerskih blagdana, poput Uskrsa, čiji je datum vezan uz proljetnu ravnodnevicu.
Papa Grgur XIII. je 1582. godine uveo gregorijanski kalendar kako bi ispravio ovu nepravilnost. Ključna promjena bila je preskakanje 10 dana te godine (s 4. na 15. listopada) i prilagodba pravila o prijestupnim godinama. Međutim, Švedska, tada protestantska zemlja, nije odmah prihvatila papinu reformu. Nastavila je koristiti julijanski kalendar, ali je s vremenom postalo jasno da će dugoročno zaostajanje stvoriti probleme u komunikaciji i trgovini s ostatkom Europe.
Krajem 17. stoljeća švedski znanstvenici i vlasti prepoznali su potrebu za usklađivanjem. Umjesto nagle promjene, koja bi vjerojatno izazvala kaos, odlučeno je da se prijelaz obavi postupno. Plan je bio jednostavan: tijekom sljedećih 40 godina, Švedska će izostaviti svaki prijestupni dan koji bi se inače dogodio prema julijanskom kalendaru. Na taj način, do 1740. godine, kalendar bi se trebao uskladiti s gregorijanskim, bez drastičnog skoka datuma.
Greška u planu i nastanak 30. veljače
Prvi korak bio je izostavljanje prijestupnog dana 1700. godine. Prema julijanskom kalendaru, 1700. je bila prijestupna godina, što znači da je trebala imati 29. veljače. Švedska je odlučila preskočiti taj dan, čime je započela svoju „skraćenu“ godinu. Cilj je bio da se svake četiri godine izostavi jedan prijestupni dan, kako bi se do 1740. nadoknadila razlika od 11 dana.
Međutim, ubrzo su se pojavili problemi. Švedska je, nakon što je 1700. izostavila prijestupni dan, u sljedećim godinama, poput 1704. i 1708., ponovno dodala prijestupne dane jer su te godine i dalje bile prijestupne prema julijanskom sustavu. Ova nekonzistentnost stvorila je pravu zbrku. Do 1712. godine, Švedska je imala dva prijestupna dana – 29. i 30. veljače. 30. veljače je postao jedini datum koji se nikada ne pojavljuje u drugim kalendarima, a koji je službeno priznat u Švedskoj.
Ovaj datum je ostao u švedskoj povijesti kao simbol neusklađenosti i ambiciozne, ali pogrešne, reforme.
Završetak transformacije i usvajanje gregorijanskog kalendara
U 1753. godini Švedska je konačno odlučila preći na gregorijanski kalendar. Da bi se izravno uskladila s ostatkom Europe, izostavila je 11 dana u veljači 1753. godine, čime je prešla s 31. veljače na 1. ožujka. O
Leave a Comment