Šejh Bedreddin: teolog i prva balkanska utopija u Osmanskom carstvu

Šejh Bedreddin: teolog koji je protiv osmanskog sultana stvorio prvu balkansku utopiju

U prvoj polovici 15. stoljeća, dok se Osmansko carstvo tek učvršćivalo na Balkanu, pojavila se neobična pobuna. Njen vođa bio je starac s bijedom u bradi, bivaki kadi (sudac) i muderis (profesor) koji je učio u najboljim sarajevskim medresama, a zatim odlučio propovijedati da „zemlja pripada svima koji je obrađuju“. To je bio Šejh Bedreddin, čovjek čije je ime u turskim, bugarskim i grčkim kronikama zabilježeno kao sinonim za opasnu pomisao: da muslimani i kršćani mogu živjeti zajedno, dijeliti imovinu i biti jednaki pred Bogom – i pred državom.

Tko je bio Šejh Bedreddin?

Bedreddin Mahmud rođen je 1359. u gradiću Simavu (danas zapadna Turska) u obitelji turskog učenjaka. Već kao dvadesetogodišnjak odlazi na učenje u Konyu, a zatim u Kairo gdje studira hanefijsku pravnu školu i filozofiju. U Mamlukkom Egiptu postaje učenik poznatog mistika Šama ad-dina al-Kubrija, pa ga suvremenici zovu „učenjak s dvije strane Mediterana“. Po povratku u Malu Aziju služi kao kadi u izmirskom i gelibolskom sandžaku, a 1402. ga osmanski sultan Bajazit I imenuje za glavnog sudca u Osmanskoj provinciji Rumeliji – dakle na cijelom Balkanu.

Međutim, nakon poraza kod Ankare (1402.) i smrti Bajazita, carstvo upada u građanski rat između sinova. Bedreddin gubi službu i povlači se u mjesto Mihalić kraj Balikesira, gdje počinje pisati svoja najpoznatija djela: Viladet-name (Knjiga rođenja) i Varidat (Otkrivenja). U tim spisima spaja islamski mistični sufizam s idejama o društvenoj pravdi: tvrdi da je prava vjera ujedno i pravedna raspodela zemlje, te da Bog ne čini razliku između vjera ako su ljudi dobri.

Pobuna 1416.: muslimani i kršćani u istom taboru

Godine 1415. osmanski sultan Mehmed I uspio je ujediniti veći dio carstva, ali je morao povećati poreze da bi financirao vojsku. U isto vrijeme turski pastiri (Turkomansi) i kršćanski seljaci na Balkanu bili su nezadovoljni novim davanjima i otimanjem zemlje. Bedreddin je, već u sedamdesetim godinama, krenuo putovati po selima između Dunava i Marice. Propovijedao je da „zemlja nije nikakva begova, već Bogova“, te da je svako ko je obrađuje njen pravi vlasnik. U selima kraj Sofije, Plavu i Nišu, okupio je velik broj sljedbenika, koji su ga podržavali u njegovim idejama.

Šejh Bedreddin i njegova pobuna

Godine 1416. Šejh Bedreddin je odlučio pokrenuti pobunu protiv osmanskog sultana Mehmeda I. Njegovi sljedbenici bili su uglavnom muslimani i kršćani koji su bili nezadovoljni vladavinom sultana. Pobuna je počela u selima kraj Sofije i Plava, a zatim se proširila na cijeli Balkan. Šejh Bedreddin je propovijedao da „zemlja pripada svima koji je obrađuju“, te da je svako ko je obrađuje njen pravi vlasnik. Pobuna je bila snažno podržana od strane lokalnog stanovništva, koji su vidjeli u Šejhu Bedreddinu svog vođu.

Međutim, pobuna je bila brzo ugušena od strane osmanskog sultana Mehmeda I. Šejh Bedreddin je uhvaćen i pogubljen u Sarajevu 1420. godine. Njegova pobuna je bila jedan od prvih primjera otpora osmanskog sultana na Balkanu, a njegove ideje o društ