Mikroplastika u ribama Pacifičkog oceana: nova otkrića i posljedice

Mikroplastika u ribama Pacifičkog oceana: nova otkrića i posljedice

U posljednjih nekoliko godina zabrinutost zbog mikroplastike – sitnih čestica plastike manjeg od 5 mm – sve je veća. Iako se takve čestice ne vide golim okom, one se nalaze u gotovo svim dijelovima morskog okoliša i sve se češće nalaze u organizmima koji su temelj lanca ishrane. Nedavno je objavljeno opsežno istraživanje koje je analiziralo ribu ulovljenu u vodama oko Fijija, Tonga, Tuvalua i Vanuatua. Rezultati su zapanjujući: otprilike jedna trećina ispitane ribe sadržavala je mikroplastiku. Ovaj članak objašnjava kako je došlo do zagađenja, koje su vrste riba najviše pogođene i koje posljedice to može imati za oceane i za nas.

Kako mikroplastika ulazi u morski ekosustav

Mikroplastika nastaje razgradnjom većih plastičnih predmeta, ali i izravnim ispuštanjem sitnih čestica iz kozmetičkih proizvoda, tekstila i industrijskih procesa. Kada se otpad nađe u moru, pod utjecajem vjetra, valova i sunčevog zračenja fragmentira se na sve manje komadiće. Riba koja se hrani planktonom, algama ili drugim manjim organizmima može slučajno progutati te čestice zajedno s hranom.

Posebno su ranjive vrste koje žive na koraljnim grebenima i na morskom dnu. One se hrane organizmima koji se nalaze na površini koralja ili u sedimentu, a ti organizmi često akumuliraju mikroplastiku iz vode. Tako se čestice prenose kroz cijeli lanac ishrane i završavaju u tijelima riba.

Rezultati istraživanja u vodama Pacifika

Tim znanstvenika analizirao je više od dvije tisuće uzoraka ribe iz četiri pacifičke zemlje. Najveći udio mikroplastike zabilježen je kod vrsta poput papagaja (Parrotfish) i grupera (Grouper), gdje je 45 % uzoraka sadržavalo barem jednu česticu. Kod riba koje žive na dnu, postotak je bio još veći – i do 60 %.

Najčešće otkrivane vrste mikroplastike bile su:

  • Polietilen – čestice iz pakirnih folija i vrećica.
  • Polipropilen – fragmenti iz tekstilnih vlakana i industrijskih otpadnih materijala.
  • Polistiren – sitne kuglice iz izolacijskih materijala i ambalaže.
  • Polivinil‑klorid – čestice iz PVC proizvoda.

Analiza je pokazala da ribe koje se hrane planktonom, a ne izravno algama, imaju veći udio mikroplastike, što potvrđuje da se zagađenje prenosi kroz cijeli hranidbeni lanac.

Utjecaj na riblje vrste i na čovjeka

If you like this post you might also like these

More Reading

Post navigation

Kriogeno zamrzavanje mesa: koliko dugo ostaje svježe?

Kriogeno zamrzavanje, odnosno hlađenje mesa na temperature blizu tekućeg duhana, postalo je predmet brojnih znanstvenih rasprava. Ljudi se pitaju hoće li takvo meso, pohranjenog desetljećima u ledu, i dalje zadržati izvorni okus, teksturu i genetsku cjelovitost. U nastavku razlažemo kako ekstremno...
back to top