Krpelji su sitni krvosise koji u Hrvatskoj postaju najaktivniji tijekom proljetnih i ranih ljetnih mjeseci, a mogu se pojaviti i u toplijim danima jeseni. Iako su male veličine, njihova sposobnost prenošenja raznih zaraznih bolesti čini ih ozbiljnim zdravstvenim rizikom. Uz promjene klime i toplije zime, rasprostranjenost krpelja se širi na sve veće površine, uključujući i urbana područja. U nastavku donosimo detaljan vodič kako prepoznati, spriječiti i reagirati na ugriz krpelja, čime se značajno smanjuje opasnost za zdravlje.
Sadržaj...
Gdje se najčešće nalaze krpelji
Najčešće se krpelji mogu naći u područjima s gusto rastućom vegetacijom – šumama, visokoj travi, šikarama i drugim niskorastućim biljkama. Na kontinentalnom dijelu zemlje dominira šumski krpelj (Ixodes ricinus), koji se najčešće javlja u vlažnim šumama i travnatim predjelima. U priobalnim i južnim krajevima, osobito na otocima, sve je češći pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus), povezan s prenošenjem rikecija koji uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu. Pružanje povoljne klime i bogate vegetacije omogućuje krpeljima da se razmnožavaju i opstanu tijekom cijele godine. Važno je znati da krpelji ne padaju s drveća, već se penju na donje dijelove biljaka i čekaju prolaznog domaćina kako bi se pričvrstili za kožu ili odjeću.
Zdravstveni rizik: bolesti koje prenose krpelji
Krpelji su nositelji brojnih patogena. Najčešće su:
- Lajmska bolest (borelijoza) – uzrokuje se nakon ugriza zaraženog krpelja. Simptomi uključuju crvenilo na mjestu ugriza (tzv. migrirajući eritem), vrtoglavicu, umor, bolove u mišićima i zglobovima. Ako se ne liječi na vrijeme, bolest može zahvatiti zglobove, srce i živčani sustav.
- Encefalitis izazvan krpeljima (TBE) – rijetka, ali ozbiljna virusna infekcija koja napada središnji živčani sustav. Simptomi uključuju visoku temperaturu, glavobolju, povraćanje i, u naprednijim slučajevima, poremećaje svijesti.
- Mediteranska pjegava groznica – uzrokuje je bakterija Rickettsia conorii, a prenosi je pseći krpelj. Karakterizira je visoka temperatura, osip i prisustvo tzv. eschara – tamne kore na mjestu ugriza.
Rizik od infekcije raste s dužinom vremena koje krpelj provede na tijelu, stoga je hitno ukloniti parazita što je prije moguće. Preporučuje se redovito provjeravanje tijela nakon boravka u prirodi, osobito kod djece i osoba koje vole šetnje kroz šume ili livade.




