Engleska, zemlja koja danas nosi ime koje je dobila od germanskih plemena, imala je drugo ime prije dolaska tih naseljenika. To ime, Loegria, danas je gotovo zaboravljeno, ali njegovo nasljeđe živi u waleskom nazivu Lloegr, koji se i danas koristi za Englesku. U nastavku ćemo razmotriti povijesni kontekst, etimološki podrijetlo i kulturni značaj ovog imena.
Sadržaj...
Povijesni kontekst: Britanski otok prije germanskih naseljavanja
U prvim stoljećima nove ere Britanski otok je bio pod rimskom upravom pod nazivom Britannia. Nakon povlačenja rimskih trupa krajem četvrtog stoljeća, ostalo je prazno mjesto za nove migracije i sukobe. U to razdoblje, područje koje danas čini Englesku – izuzev Cornwalla i Northumbrii – bilo je poznato pod imenom Loegria. To ime pojavljuje se u rimskim kartama i u ranim keltskim kronikama, gdje se opisuje kao zemlja s dugom, raznolikom obalom i plodnim unutrašnjim područjima.
Germanska plemena – Anglusi, Saksonci i Juti – počeli su se naseljavati na otok u petom i šestom stoljeću. Svako od njih donosilo je svoje nazive za teritorije koje su osvojili, pa je postupno došlo do zamjene starog keltskog imena Loegria novim germanskim terminima. Unatoč tome, ime je preživjelo u usmenoj tradiciji i kasnije se pojavilo u waleskom jeziku.
Etimologija imena Loegria i Lloegr
Riječ loeg u keltskom jeziku znači „obala“ ili „rub“, a dodatak -ria označava teritorij. Tako Loegria doslovno znači „zemlja obale“. Ovaj opis odgovara geografiji današnje Engleske, koja se proteže od sjeverozapadnog Jorvika do jugoistočnog Kenta, s najdužom obalom među britanskim otocima.
U waleskom jeziku se keltski korijen loeg očuvao u obliku Lloegr. Iako se izgovija drugačije, struktura riječi ostaje prepoznatljiva: lloe- (obala) + -gr (zemlja). Tako waleski naziv izravno potječe od starog k
