U hrvatskom jeziku postoji posebna skupina riječi koje se čine kao imenice, a zapravo su izvedene iz glagola. Zadržavaju značenje radnje, ali se ponašaju kao imenice u rečenici. U nastavku ćemo detaljno objasniti što su glagolske imenice, kako se tvore, koje greške se najčešće pojavljaju i kada je bolje izbjegavati njihovu upotrebu.
Sadržaj...
Što su glagolske imenice?
Glagolska imenica je riječ koja je nastala od glagola, ali je pretvorena u imenicu. Zadržava suštinu radnje, ali se koristi kao imenica u rečenici. Na primjer:
- trčati → trčanje
- čitati → čitanje
- graditi → građenje
- pjevati → pjevanje
- raditi → rad
Glagolske imenice opisuju sam čin, a ne osobu ili predmet. U rečenici se ponašaju kao subjekt, objekt ili dodatak. Primjer: Trčanje je korisno za zdravlje. – ovdje je „trčanje“ imenica koja je subjekt rečenice.
Kako se tvore glagolske imenice?
Najčešći način stvaranja glagolskih imenica je dodavanje nastavka na glagolski korijen. Postoje tri najčešća nastavka:
- -nje – trčati → trčanje, čitati → čitanje, graditi → građenje
- -ba – čuvati → čuvanje, čuvati → čuvanje, čuvati → čuvanje
- -će – gledati → gledanje, gledati → gledanje, gledati → gledanje
U nekim slučajevima se koristi i kombinacija nastavaka, primjerice stvaranje (od glagola stvarati) ili povratak (od glagola vratiti). Postoje i izuzeci u kojima se glagolska imenica formira bez dodatka, kao u riječima rad (od glagola raditi) ili povratak (od glagola vratiti).
Osim standardnih nastavaka, postoje i manje česti oblici, poput -ost (od glagola zaboraviti → zaboravnost) ili -anje (od glagola pjevati
Leave a Comment