Iran se suočio s ozbiljnim izazovima u svojoj energetskoj infrastrukturi, što je prisililo vladu zemlje na poduzimanje drastičnih mjera kako bi se spriječio potpuni kolaps elektroenergetskog sustava. Jedna od najznačajnijih odluka bila je privremena zabrana rudarenja kriptovaluta, mjera koja je uvedena u periodu kada su neki od najvećih gradova u zemlji doživjeli masovne prekide struje i potpuni mrak.
Ova odluka, koju je najavio tadašnji predsjednik Hassan Rouhani, odredila je zastoj svih rudarskih aktivnosti na razdoblje od četiri mjeseca, s ciljem stabilizacije mreže do rujna. Iako je primarni uzrok nestanka energije bila teška suša koja je drastično smanjila kapacitete hidroelektrana, vlada je prepoznala rudarenje digitalnih novčića kao jedan od ključnih faktora koji dodatno opterećuju već i bez toga kritičan sustav.
Sadržaj...
Legalni okvir nasuprot ilegalnom rudarenju
Iran je pokušao implementirati strukturiran pristup kriptovalutama kroz program registracije. Prema tom modelu, rudari su morali prijaviti svoje operacije vladi, plaćati električnu energiju po određenim tarifama te prodavati iskopane novčiće središnjoj banci. Međutim, razlika između legalnih i ilegalnih operacija u zemlji bila je ogromna i zabrinjavajuća.
Dok su legalne operacije trošile relativno malo energije (procjene su varirale između 209 MW i 300 MW dnevno), ilegalni rudnici predstavljali su pravi problem. Procjenjuje se da su neovlašteni rudari trošili čak 2.000 MW energije, što znači da su činili približno 85 posto ukupnog rudarskog kapaciteta u zemlji. Posebno šokantni su bili izvještaji zamjenika ministra energetike, koji je istaknuo da su neki rudari koristili besplatnu struju iz džamija kako bi pokretali svoje uređaje za rudarenje.
Borba protiv neovlaštenih operacija
Sama zabrana na papiru često nije dovoljna kada su u pitanju anonimne i decentralizirane aktivnosti poput rudarenja kriptovaluta. Iran je stoga uveo agresivne metode za otkrivanje ilegalnih farmi. Strategija je uključivala nekoliko ključnih elemenata:
- Korištenje špijuna: Vlada je angažirala agente i špijune kako bi locirali tajne rudnike koji su kršili zakon.
- Financijski poticaji za prijavljivanje: Državni mrežni operater Tavanir uveo je sustav nagrada za građane koji prijave osobe ili tvrtke koje ilegalno rudare.
- Stroži nadzor mreže: Praćenje neobičnih skokova u potrošnji energije na lokalnim razinama kako bi se identificirali sumnjivi objekti.
Ovi koraci pokazuju da je vlada bila svjesna kako rudari koji već krše zakon vjerojatno neće poštovati privremenu zabranu, zbog čega je bila potrebna kombinacija zakonskih zabrana i aktivnog terenskog rada.
Globalni utjecaj i tržišne reakcije
Iako se može činiti da je ovo lokalni problem, kripto promatrači diljem svijeta pratili su situaciju u Iranu s velikim zanimanjem. Razlog tome je činjenica da je Iran u tom trenutku predstavljao značajan dio ukupne rudarske snage (hash rate) Bitcoina, procjenjuje se između 3,4% i 4,5% ukupnog globalnog kapaciteta.
Iznenadni nestanak tolikog udjela rudarske snage može utjecati na težinu rudarenja novih blokova i, potencijalno, na cijenu Bitcoina. U to vrijeme, tržište je već bilo nestabilno zbog drugih faktora, kao što su odluka Tesle da prestane prihvaćati Bitcoin kao sredstvo plaćanja te prijetnje o potpunim zabranama u Indiji i Kini. Iranova situacija samo je dodala još jedan sloj nesigurnosti u globalni kripto ekosustav.
Zaključak
Slučaj Irana služi kao jasan primjer sukoba između moderne digitalne ekonomije i zastarjele ili ugrožene fizičke infrastrukture. Iako kriptovalute nude potencijal za financijsku neovisnost, njihova ogromna potreba za električnom energijom može postati teret za države koje se bore s prirodnim katastrofama poput suše. Borba protiv ilegalnog rudarenja, koja uključuje sve od špijuna do nagrada za prijavljivanje, pokazuje koliko je kompleksno regulirati tehnologiju koja je po svojoj prirodi dizajnirana da bude nevidljiva i neovisna o državi.
