Đavolja sprava: kronika pokušaja ubistva kralja Luja Filipa I kroz 25 cijevi

Đavolja sprava: kronika pokušaja ubistva kralja Luja Filipa I kroz 25 cijevi

U srpnju 1835. Pariz je bio svjedok događaja koji, koliko god se činio neuspješnim, ostavio dubok trag u povijesti koji nadilazi samu utakmicu između kralja i atentatora. Giuseppe Marco Fieschi, talijanski revolucionar, složio je i sastavio ručno izrađeni top koji je trebao promijeniti tijek francuske povijesti. Čuvena Đavolja sprava, kako su je kasnije nazvali, postala je simbol ekstremnog djelovanja – ne samo zbog tehnike kojom je napravljena, nego i zbog političkih težnji koje je nosila. Iako atentat na kralja Luja Filipa I. nije uspio zaživjeti, događaj je otvorio brojna pitanja o granicama tehnike, sigurnosti i mogućnosti pojedinca da kroz inovaciju pokušava promijeniti društvo.

Pozadina događaja

Fieschi je živio u vremenu velikih društvenih previranja. U Parizu i drugim dijelovima Francuske vodile su se rasprave o budućnosti monarhije, pojedincima i skupinama obrazovalo je mišljenje da reforme ne mogu doći iz konzervativnih redova. On se, usmjeren na radikalan zahvat, nadao da bi uklanjanjem kraljevske vlasti i poticanjem revolucije mogao otvoriti vrata novoj politici i društvenoj reorganizaciji. U njegovoj viziji, oružje koje bi u jednoj paljbenu granici izbacilo velik broj metaka povećalo bi mogućnost za brz i snažan udar na zaštitu kralja i njegovih pratitelja. Takav pristup, kojim se željela postići razorna učinkovitost, priča nam i o važnosti konteksta: u to vrijeme sigurnosne mjere nisu bile na razini modernih standarda, a politička napetost često je potiskivala racionalnu procjenu rizika.

Dok su mnogi u povijesnom sivilu razmišljali o građanskim pravima, slobodi medija i parlamentarnim nadzorima, Fieschi je izabrao smjernicu koja je svojom opasnošću prelamala granice tehnike, politike i nasilja. Njegova odluka da posjeduje i koristi tehničku znatiželju bez jasne kontrole izazvala je strah ne samo zbog same sprave, već i zbog pretpostavke da pojedinac može manipulirati složenim sustavima kako bi postigao cilj koji je vidio kao „krajnje dobro“ za svoju viziju budućnosti.

Konstrukcija Đavolje sprave

Đavolja sprava sastojala se od 25 cijevi raspoređenih u tri reda, pričvršćenih na drveni okvir. Svaka cijev imala je kalibar .44 i bila je povezana s jedinstvenim sustavom okidanja. Dizajn je bio, u svojoj suštini, jednostavan: kada bi okidač bio povučen, sve cijevi bi se istovremeno aktivirale i ispalile metke, stvarajući snažan ali i nepredvidljiv rafal. Takav pristup omogućavao je maksimalno širenje projektila kroz relativno kratku udaljenost, uz rizik od nenamjernih posljedica i tehničkih kvarova koji su se mogli dogoditi upravo zbog složenosti sustava.

  • Broj cijevi: 25
  • Kalibar: .44
  • Redoslijed rasporeda: tri reda, po 8, 8 i 9 cijevi
  • Materijal okvira: drvo
  • Mehanizam okidanja: ručni okidač povezan s centralnim sustavom

Fieschi je koristio preostale materijale i svoje tehničko znanje kako bi sastavio spravu koja je bila pristupačna za izradu, ali izuzetno opasna u svojoj praksi. U zapreminama projektila, mas

If you like this post you might also like these

More Reading

Post navigation

Franjo Prelati: Tajanstveni Talijan na Rubu Srednjovjekovnog Okultizma

U vrtlogu 15. stoljeća, europskom pozornicom kročio je Franjo Prelati, talijanski svećenik čija je sudbina neraskidivo povezana s mračnim stranama alkemije i okultizma. Njegovo ime danas odzvanja ponajviše zbog bliske suradnje s Gillesom de Raisom, francuskim maršalom optuženim za strašna zlodjela....

Leave a Comment

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

back to top