Abdul Rahman: Afganistanski kršćanin čija je vjera izazvala svjetsku reakciju

Veljača 2006. godine u Kabulu započela je priča koja je ubrzo postala globalna senzacija. Abdul Rahman, otac dvoje djece, obratio se policiji zbog obiteljskog spora. Umjesto pomoći, suočio se s pritvorom i optužbom za apostaziju – napuštanje islama. Njegova „krivnja“ ležala je u činjenici da je prije više od desetljeća krstio i živio kao kršćanin. U to vrijeme, afganistanski ustav predviđao je smrtnu kaznu za takav čin, a sudsko vijeće, pod snažnim utjecajem konzervativnih vjerskih vođa, odlučilo je primijeniti taj propis.

Sadržaj...

Sudski postupak i optužba za otpadništvo

Optužnica je tvrdila da je Rahman „namjerno i javno odbacio islam“, čime je navodno ugrozio „javni poredak i moral“. Ključni dokaz bila je njegova vlastita izjava o vjeri u Isusa Krista. Suđenje bilo je kratko, trajalo je svega nekoliko dana, a glavni sudac Ansarullah Mawlavi izjavio je da optuženik može biti osuđen na smrt ako ne odustane od kršćanstva. Ovaj postupak izazvao je snažne osude zapadnih vlada, ali i masovne prosvjede konzervativnih skupina koje su zahtijevale izvršenje presude.

Međunarodni pritisak i diplomatske inicijative

Slučaj Abdul Rahmana potaknuo je snažnu međunarodnu reakciju:

Sjedinjene Američke Države uputile su službenu notu afganistanskoj vladi, upozoravajući da bi takva presuda mogla ugroziti vojnu i financijsku pomoć koju pružaju.
Crkvene organizacije u Europi i Sjevernoj Americi pokrenule su peticije s više od milijun potpisa kojima su tražile oslobađanje Abdul Rahmana.
Vatikan je pozvao na „poštivanje temeljnog prava na slobodu savjesti“, dok su nevladine organizacije naglasile da je Afganistan potpisnik Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji jamči slobodu vjeroispovijesti.
Italija je, kroz tajne diplomatske kanale, već u prvom tjednu ponudila azil i mogućnost obiteljske integracije, što se pokazalo ključnim za rješavanje krize.

Oslobađanje i ponuda azila

Dana 27. ožujka 2006. godine, u ranim jutarnjim satima, Abdul Rahman je prebačen iz zatvora Pul-i Čarkhi u prostorije afganistanskog Ministarstva unutarnjih poslova. Istog dana, afganistanski predsjednik Hamid Karzai objavio je da je Rahman oslobođen zbog „mentalnih problema“, što je bio diplomatski način rješavanja situacije. Rahman je odmah prebačen u Italiju, gdje je dobio azil i mogućnost novog života s obitelji.

Utjecaj slučaja na međunarodnu politiku

Slučaj Abdul Rahmana imao je duboki utjecaj na međunarodnu politiku i diskusije o ljudskim pravima. Pokazao je kako su sloboda vjeroispovijesti i prava manjina često ugrožena, posebno u zemljama s konzervativnim vjerskim zakonima. Ovaj slučaj potaknuo je mnoge zemlje da preispitaju svoje politike i podrške zemljama koje krše ljudska prava.