U razdoblju neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata saveznici su se suočili s praktičnim problemom: što učiniti s velikim brojem predanih njemačkih podmornica. Ove su plovila, koje su godinama vodile ratne sukobe, ostala bez posade i bez jasnog odredišta. Rješenje je našlo oblik operacije pod kodnim imenom Deadlight, koja je između rujna i studenog 1945. godine potopila više od stotinu podmornica uz irsku obalu. Ovaj tekst prikazuje pozadinu, provedbu i posljedice jedne od najznačajnijih poslijeratnih akcija u pomorskoj povijesti.
Sadržaj...
Razlozi za odlučivanje o potapanju
Pošto je njemačka mornarica 1945. godine imala oko 470 podmornica, većina njih je bila na moru ili u lukama pod kontrolom savezničkih snaga. Nakon kapitulacije, podmornice su prešle pod britansku mornaricu, koja je morala odlučiti što će s njima učiniti. Tri su ključna razmatranja oblikovala odluku:
- Sigurnost – Održavanje podmornica u funkciji predstavljalo je rizik od nesreća, curenja goriva i mogućeg otkrivanja tajnih tehnologija.
- Politički pritisak – Saveznici su željeli spriječiti povratak podmornica u njemačke ruke ili njihovo preuzimanje od strane drugih sila.
- Ekonomija – Troškovi održavanja, popravaka i eventualne prodaje bili su izuzetno visoki, a većina podmornica bila je tehnološki zastarjela.
Zbog tih razloga odlučeno je da se većina podmornica uništi kontroliranim potapanjem. Operacija je dobila ime po britanskom zrakoplovnom zadatku koji je prethodno koristio istu oznaku, a cilj joj je bio brzo i sigurno riješiti se preostalih plovila.
Organizacija i provedba operacije
Do rujna 1945. godine britanska mornarica je prikupila 116 podmornica koje su se nal
