Oscar Collazo, čovjek iz radničke obitelji s malog karipskog otoka, postao je dio povijesti zbog jednog trenutka koji je mogao promijeniti tijek američke politike. Iako je njegov pokušaj atentata na predsjednika Harryja S. Trumana 1950. godine završio neuspješno, njegovo djelovanje nije bilo samo nasilni čin – bilo je to glas koloniziranog naroda koji više nije mogao ćutati. Collazo nije djelovao iz osobnih motiva, već kao dio šireg pokreta koji je godinama tražio priznanje za pravo Portorikaca na samoodređenje. Njegova priča – od djetinjstva u siromaštvu do trenutka kad je stao pred Bijelu kuću s oružjem u ruci – govori o dubokim društvenim pukotinama, nepravdi i snazi ideala, ma koliko oni bili sporni. Ovaj članak osvrće se na ključne trenutke Collazove životne staze, politički kontekst u kojem je djelovao, događaje koji su prethodili pokušaju atentata i način na koji je njegovo djelovanje ostavilo trag u povijesti antikolonijalne borbe.
Sadržaj...
Djetinjstvo obilježeno nepravdom
Oscar Collazo rođen je 1914. godine u San Juanu, glavnom gradu Portorika. Odrastao je u obitelji koja je pripadala radničkom stanovništvu, a njegovi roditelji su godinama radili na plantažama šećerne trske pod iscrpljujućim uvjetima. Tadašnji Portorik bio je teritorij Sjedinjenih Američkih Država, ali stanovnici otoka nisu imali ista prava kao građani u matičnim državama. Američka vlast uvela je politike koje su lokalnu ekonomiju držale u podređenom položaju, a lokalno stanovništvo često je tretirano kao drugorazredni građani.
Već u djetinjstvu Collazo je svjedočio kako se njegovi bližnji bore za opstanak, dok se bogatstvo otoka iskorištavao u korist američkih tvrtki. Te iskustva duboko su utjecala na njegov pogled na svijet. Razumio je da je Portorik pod kolonijalnom vlašću, a njegovi su sugrađani lišeni osnovnih prava. To je bilo tlo na kojem je narasla njegova potreba za promjenom – ne kroz mirne peticije, već kroz jasan, čak i radikalan, otpor.
Put u Nacionalističku partiju i rast političke svijesti
Tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljeća Collazo se pridružio Nacionalističkoj partiji Portorika, pokretu koji je vodio Pedro Albizu Campos – prvi Portorikanac koji je diplomirao na Harvardu i postao jedan od najutjecajnijih vođa borbe za neovisnost. Partija je odbacila pristup suradnje s američkom vlašću i zagovarala potpunu neovisnost, čak i putem oružanog otpora. Collazo je brzo postao poznat po svojoj posvećenosti i dubokom uvjerenju u ciljeve pokreta.
U sklopu partije sudjelovao je u brojnim akcijama: organizirao je javne skupove, distribuirao propagandne letake i učestvovao u štrajkovima radnika. Nacionalistički pokret nije bio samo politička stranka – bio je i kulturni pokret koji je pokušavao obnoviti portorikanski identitet, jezik i povjerenje u vlastitu državnost. Collazo je u toj borbi vidio smisao svog života.
Nekoliko ključnih događaja dodatno je razgorjevalo tenzije:
- 1937. godina: Masakr u Ponceu, kada je američka policija ubila 19 mirnih demonstranata tijekom nacionalističkog marša.
- 1950. godina: Oružani ustanak Nacionalističke partije u nekoliko gradova na otoku, uključujući Jayuyu i Utuadu.
- Represija: Masovna hapšenja, cenzura i nasilje protiv nacionalističkih simpatizera.
U tom kontekstu, vođe pokreta vjerovale su da će mirne metode ostati nezapažene. Trebalo je nešto što će zatresti međunarodnu zajednicu – nešto što će pokazati da Portorik neće vječno ćutati.
Atentat koji nije uspio, ali ostavio posljedice
Krajem listopada 1950. godine, Collazo i Luis Marín González odabrani su za izvršitelje planiranog napada na predsjednika Trumana. Tadašnji predsjednik nije boravio u Bijeloj kući, već u privremenom rezidenciju – Blair Houseu u Washingtonu, dok je Bijela kuća bila u renovaciji. Collazo je bio odgovoran za izvršenje napada, dok je González trebao pružiti podršku, ali se povukao u posljednjem trenutku.
Ujutro 1. studenog 1950. godine, Collazo i još jedan nacionalist, Griselio Torresola, napali su stražu pred Blair Houseom. Došlo je do žestoke razmjene vatre. Torresola je ubio jednog tajne službenika prije nego što je sam bio ubijen. Collazo je ranio još jednog agente, ali ubrzo je obuzdan i uhapšen. Truman je u trenutku napada bio unutar zgrade, ali nije povrijeđen.
Collazo je osuđen na smrt, ali mu je kazna 1952. godine zamijenjena doživotnom zatvorom na temelju milosti predsjednika Trumana. Godine 1979., nakon dugih godina međunarodnog pritiska i kampanja za njegovo puštanje, novi predsjednik Jimmy Carter smanjio mu je kaznu. Collazo je konačno pušten 1979. godine i vratio se na Portorik, gdje je doživio kao simbol otpora sve do svoje smrti 1994. godine.
Nasljeđe koje dijeli mišljenja
Oscar Collazo ostaje kontroverzna figura. Za neke je terorist – čovjek koji je pokušao ubiti izabranog vođu demokratske države. Za druge je junak – simbol naroda koji se bori protiv kolonijalne vlasti i tlačenja. Bez obzira na stajalište, njegovo djelovanje nije prošlo nezapaženo. Privuklo je međunarodnu pozornost na pitanje statusa Portorika, koje i danas ostaje neodgovoreno.
Portorik i dalje nije neovisna država. Iako su stanovnici otoka američki državljani, ne mogu glasati za predsjednika SAD-a ako žive na otoku, a otok nema punopravno predstavništvo u Kongresu. Collazov čin, ma koliko ekstremnim smatran, podsjeća na to da iza svakog nasilja često stoji dugi niz neuspješnih pokušaja za dijalog.
Godine 1994., kada je Collazo umro, na Portoriku su mnogi zapalili svijeće u njegovu čast. Njegovo ime ostaje vezano uz borbu za pravdu, čak i ako se ne slažemo s metodama kojima je vjerovao.
Često postavljana pitanja
Zašto je Oscar Collazo pokušao ubiti predsjednika Trumana?
Collazo nije djelovao iz osobne mržnje, već kao dio Nacionalističke partije Portorika koja je smatrala da je oružani napad jedini način da se svijet upozori na kolonijalni položaj Portorika.
Je li Portorik danas neovisna država?
Ne. Portorik je neinkorporirani teritorij Sjedinjenih Američkih Država. Njegovi stanovnici su američki državljani, ali otok nema punu državnost niti neovisnost.
Što se dogodilo s Oscarom Collazom nakon atentata?
Osuđen je na smrt, ali mu je kazna zamijenjena doživotnim zatvorom. Pušten je 1979. godine i vratio se na Portorik, gdje je proveo preostale godine svog života.
