Tenis je jedan od rijetkih sportova čiji se pravila, iako su se tijekom stoljeća mijenjala, ipak drže nekih starinskih elemenata koji danas izgledaju gotovo arhaično. Jedan takav primjer je sustav bodovanja koji svakom navijaču odmah zvuči poznato: 15, 30, 40 – i zatim igra za set. Na prvi pogled ne logičan niz, a pogotovo zbunjuje onaj prekid između 40 i 60. Kako je to nastalo? Zašto baš ti brojevi? Iako se o tome dugo raspravlja, točan odgovor i dalje ostaje djelomično u magli povijesti. U ovom članku istražujemo korijene jednog od najzanimljivijih aspekata tenisa – njegovog jedinstvenog načina brojanja poena.
Sadržaj...
Kako je tenis počeo i kada su se pojavila prva pravila?
Korijeni tenisa vode u srednjovjekovnu Francusku, još u 12. i 13. stoljeće, kada su se ljudi zabavljali igrajući loptom rukama, često u dvorištima crkava ili dvorova. Tadašnja igra, poznata kao „jeu de paume“ (igra dlanom), bila je pretka modernog tenisa. Kako je sport rastao u popularnosti, posebno među francuskim i engleskim plemstvom, počeli su se razvijati i prvi pokušaji standardizacije pravila.
U 15. stoljeću tenis postaje ozbiljnija zabava za aristokraciju, a uz nju i potreba za jasnijim načinom praćenja igre. Tada se pojavljuju prvi tragovi sustava bodovanja koji podsjeća na današnji. Umjesto da se broji jednostavno 1, 2, 3, koriste se brojevi 15, 30, 40. Zašto baš ti brojevi? Odgovor nije jednostavan, ali postoji nekoliko uvjerljivih teorija koje povezuju taj sustav s tadašnjim svakodnevnim životom, tehnologijom i čak religijom.
Teorije koje objašnjavaju brojeve 15, 30 i 40
Najčešća pitanja koja se postavljaju kada netko prvi put čuje kako se boduje u tenisu: Zašto ne ide 15, 30, 45? Zašto je 40 umjesto 45? I zašto se uopće koriste ti brojevi? Iako nema konačnog dokaza, povjesničari i stručnjaci za sport razmatrali
