Zašto britanski i američki znakovni jezik nisu međusobno razumljivi

Znakovni jezici predstavljaju jedinstveni svijet komunikacije koji omogućuje osobama s oštećenjem sluha ili onima koji preferiraju neverbalnu komunikaciju da se izraze i povežu s drugima. Iako se na prvi pogled svi znakovni jezici mogu činiti sličnima, stvarnost je znatno složenija. Postoji mnogo znakovnih jezika diljem svijeta, a njihova međusobna razumljivost varira – neki su bliski srodnici, dok su drugi potpuno različiti. U ovom članku detaljnije ćemo istražiti zašto britanski znakovni jezik (BSL) i američki znakovni jezik (ASL) nisu međusobno razumljivi, unatoč geografskoj bliskosti zemalja u kojima se koriste.

Neovisni putovi razvoja

Ključ razumijevanja razlika između BSL-a i ASL-a leži u njihovoj povijesti i načinu na koji su nastali. Znakovni jezici, poput govornih jezika, razvijaju se organski unutar zajednica. BSL je nastao i razvijao se u Velikoj Britaniji, oblikovan specifičnim kulturnim i povijesnim kontekstom te potrebama zajednice gluhoslijepih osoba u toj zemlji. Slično tome, ASL je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, ali njegov razvoj nije bio izoliran samo unutar SAD-a.

Zanimljivo je da je na razvoj ASL-a značajno utjecao francuski znakovni jezik (LSF). Početkom 19. stoljeća, Thomas Hopkins Gallaudet, američki obrazovni aktivist, putovao je u Europu kako bi pronašao metode podučavanja gluhoslijepih osoba. U Parizu je upoznao Laurenta Clerca, gluhog učitelja koji je koristio LSF. Gallaudet je Clerca pozvao u Ameriku, a njihova suradnja rezultirala je stvaranjem temelja za ono što danas poznajemo kao ASL. Stoga, iako je ASL nastao u Americi, on nosi snažne utjecaje europskog, posebice francuskog, znakovnog jezika, što ga automatski udaljava od BSL-a.

Strukturne i leksičke razlike

Glavne razlike između BSL-a i ASL-a očituju se u njihovom leksiku (riječi ili znakovi) i gramatici. BSL koristi oko 2.000 različitih znakova, dok ASL koristi oko 1.500. Čak i kada bi se broj znakova činio sličnim, njihovi oblici, pokreti, lokacije na tijelu i orijentacija ruke mogu biti potpuno različiti.

Primjeri razlika:

• Abeceda: U BSL-u se za većinu slova koriste dvostruki pokreti, dok ASL koristi jednostruke pokrete.
• Red riječi: BSL često koristi strukturu „subjekt – glagol – objekt“, dok ASL može koristiti „subjekt – objekt – glagol“ u određenim kontekstima.
• Izraz emocija: U BSL-u se emocije često izražavaju promjenom izraza lica i pokreta ruke, dok ASL koristi dodatne gestove i promjene u brzini pokreta.
• Upotreba prostora: BSL koristi prostor oko govornika za opisivanje odnosa i vremenskih odnosa, dok ASL više oslanja na promjene u orijentaciji ruke i položajima.

Ove razlike čine da osoba koja tečno govori BSL vjerojat