Max Planck, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1918. godine i otac kvantne teorije, ostao je simbol znanstvene izvrsnosti i moralne čvrstine. Njegova otvorena izjava protiv nacističkog režima 1933. godine i zaštita židovskih kolega učvrstili su ga kao čovjeka čiji je ugled jednako čvrst izvan laboratorija koliko i izvan njega. Nedavno otkrivanje da su dva njegova rada iz 1940‑ih godina povučena iz znanstvenih arhiva izazvalo je široku raspravu o etičkim normama i pravilima objavljivanja. Ovaj članak razmatra povijesni kontekst, razloge povlačenja i reakcije znanstvene zajednice.
Planckova znanstvena ostavština i povijesni kontekst
Planck je svojim radom postavio temelje modernoj fizici. Njegova teorija kvantne energije promijenila je način na koji razumijemo svjetlost i materiju, otvarajući put za razvoj atomske fizike, laserske tehnologije i mnogih drugih disciplina. Osim tehničkih doprinosa, Planck je bio duboko zainteresiran za filozofiju znanosti. Esej pod naslovom „Sinn und Grenzen der exakten Wissenschaft“ (“Smisao i granice točne znanosti”), objavljen 1942. godine, istraživao je kako znanstvenici mogu postići sigurnost u svojim zaključcima i gdje leže granice empirijskog metoda.
Esej je prvobitno objavljen u njemačkom časopisu Naturwissenschaften, a potom je ponovno objavljen u dva druga časopisa i dva puta uključen u knjige. U to vrijeme takva praksa nije bila neobična; znanstveni radovi često su se prerađivali i šire distribuirali kako bi se osiguralo šire razumijevanje i primjena novih spoznaja.
Povlačenje radova iz arhiva dogodilo se nakon što su istraživači otkrili da su neki od podataka korišteni u tim radovima dobiveni iz eksperimentalnih postavki koje su, prema suvremenim standardima, imale nedostatke u etičkom odobrenju. Upravo zbog tih nedostataka, institucija koja čuva arhivu odlučila je privremeno ukloniti radove dok se ne razjasni je li moguće provesti korekcije ili dodatna pojašnjenja. Odluka je izazvala žustre debate o tome tko odlučuje što smije ostati u znanstvenoj povijesti i koliko je važno očuvati integritet podataka.
Znanstvena zajednica reagirala je različito. Neki su istaknuli da je važno sačuvati sve radove, čak i one s problematičnim metodama, kako bi se iz njih učilo i spriječile slične pogreške u budućnosti.
