U razdoblju kada su se trgovačke veze između Kine i Europe sve više učvrstile, zapadni kupci počeli su sve više zahtijevati ne samo aromu, već i izgled čaja. Za razliku od tradicionalnog kineskog pojma “zeleni čaj”, koji se najčešće povezuje s blagom žućkastom nijansom, zapadni potrošači očekivali su svijetlo zeleno piće koje bi odražavalo svježinu i kvalitetu. Kako bi se udovoljilo tim vizualnim očekivanjima, neki kineski proizvođači pribjegli su dodatnom bojenju čaja pigmentom poznatim kao Pruska plava i dodatkom vapna.
Sadržaj...
Povijesni razvoj potražnje i prvi susreti s Europom
U 19. stoljeću, kada su se trgovačke rute između Kine i zapadnih zemalja proširile, europski trgovci i potrošači nisu bili upoznati s načinom na koji se tradicionalno obrađuje zeleni čaj. Za njih je boja bila ključni pokazatelj autentičnosti – svijetlo zelena boja smatrala se znakom svježine i visokog standarda. Ovakav vizualni zahtjev pritisnuo je kineske proizvođače da pronađu način kako bi čaj dobio željenu nijansu, a da pritom ne promijeni svoj tradicionalni okus.
U provincijama Zhejiang i Fujian, gdje se uzgajaju najpoznatiji sortimenti zelenog čaja, proizvođači su počeli eksperimentirati s dodatnim bojama. Ideja da se čaj „osvježi“ bojom nije bila nova – u drugim prehrambenim proizvodima, poput slatkiša i pića, već su se koristile boje kako bi se privukla pažnja kupca. No, u slučaju čaja, izazov je bio pronaći pigment koji bi se lako uklopio u prirodnu boju listova i koji ne bi narušio aromu.
Kako su se pojavile Pruska plava i vapno u procesu bojenja
Pruska plava, poznata i pod nazivom kobalt‑plava, bila je široko dostupna u slikarstvu i tekstilnoj industriji. Kada se pomiješa s vodom i dodatkom alkalnih tvari, dobiva se zelenkasta nijansa koja se čini prirodnom na zelenim listovima čaja. Vapno, odnosno kalcijev oksid, služilo je kao vezivo koje je omogućilo ravnomjernu raspodjelu pigmenta po listovima i spriječilo njegovo taloženje tijekom sušenja.
U praksi je postupak izgledao ovako:
- Priprema otopine: Pruska plava se otapala u toploj vodi, a zatim se dodala mala količina vapna kako bi se postigla željena konzistencija.
- Nanosenje na listove: Otopina se prskala ili lagano prelila po svježe ubrani listove čaja dok su još bili vlažni, čime se pigment mogao ući u strukturu lista.
- Sušenje i fiksiranje: Listovi su potom sušeni na kontroliranim temperaturama, a vapno je pomoglo da se boja stabilizira i ne isparava tijekom procesa.
- Kontrola boje: Proizvođači su pažljivo pratili intenzitet boje, jer previše pigmenta mogao je dovesti do tamnog, neprivlač
