Često čujemo da se materija ne može stvoriti niti uništiti, nego se samo pretvara iz jednog oblika u drugi. Na prvi pogled takva izjava može navesti na pomisao da su atomi koji čine naše tijelo vječni, da su postojali još prije nastanka Sunčevog sustava, pa čak i prije samog Velikog praska. Ovaj članak razjašnjava što zapravo znači zakon o očuvanju materije i energije, kako se on primjenjuje na cijeli svemir i što to znači za atome u našim tijelima.
Sadržaj...
Osnova zakona: očuvanje energije i mase
Fizika se oslanja na pojam zakona o očuvanju energije. Prema njemu, u zatvorenom sustavu ukupna energija ostaje stalna – ne može se pojaviti ni iz ničega, niti nestati. Albert Einstein je pokazao da je masa zapravo oblik energije, pa se danas govori o zakonu o očuvanju energije‑mase. Taj zakon obuhvaća klasičnu masu, toplinsku, kinetičku, nuklearnu i sve druge oblike energije.
Važno je naglasiti da se ovaj zakon primjenjuje na sustave koji su fizički zatvoreni. Svemir u cjelini, prema našim spoznajama, zadovoljava taj uvjet – nema vanjske sile koja bi mu mogla dodati ili oduzeti energiju.
Veliki prasak i nastanak prvih atoma
Model Velikog praska opisuje početak svemira kao iznimno vruću i gustu točku koja se prije otprilike 13,8 milijardi godina počela širiti. U najranijim fazama temperatureske vrijednosti su bile
