Zašto stalno upadnemo u istu zamku? Psihologija “Zašto uvek kurcu…

Postoji nekoliko pjesama koje se zagrizu u kolektivnu svest kao kuka – one koje te ne puste ni usnulo, ni budno. Jedna od njih, na prvi pogled približno vulgarno zvučna, a u suštini daleko dublja, dolazi iz repertoara legendarne bende Riblja Čorba. Konkretno, riječ je o izrazito provokativnoj i simboličnoj rečenici:

“Zašto uvek kurcu sviram?”

Ovo pitanje, koliko može izgledati grubo, zapravo krije unutrašnji monolog svakog od nas – zašto stalno biramo iste stare putokaze koji nas vode u nesreću? Zašto upadnemo u očigledne zamke? I najvažnije – zašto uvijek to radimo svjesno?

U ovom tekstu otkrivamo psihologiju koja stoji iza ovog izraza, istorijski kontekst, lične motivacije autora, kao i savremene paralele – sve u cilju jednog pitanja: zašto zaista uvek kurcu sviramo?

Ko je rekao “Zašto uvek kurcu sviram?” i što to znači?

Izvor fraze i značenje

“Zašto uvek kurcu sviram?” je fraza koja dolazi iz repertoara bende Riblja Čorba, posebno iz jedne od demo pjesama snimljenih 2003. godine u Čikagu. Ta linija, iako eksplicitna, simbolizuje nešto mnogo dublje od samog bukvalnog značenja.

Izrazi poput ovog koriste srpski folklorni i svakodnevni idiom kako bi prikazali unutrašnji haos čoveka koji svjesno ide u nesreću. To je onaj trenutak kada znamo da ćemo se skršiti, a ipak trčimo brzinom ka propasti.

• Ponavljanje loših izbora – izbiraš ono što ti šteti, uprkos znanju
• Osećaj bespomoćnosti – znaš da ti to ne donosi ništa dobro, ali ne možeš prestati
• Psihološka sabotaža – ti sam sebi najgori neprijatelj

Iako izgovorena u kontekstu rock pjesme, fraza zapravo postaje metafora za način na koji mnogi žive svoj život – u beskrajnom krugu starih grešaka, starih odnosa, istih poraza.

Bora Đorđević – pesnik i kritičar

Glavna figura iza fraze je naravno Bora Đorđević, frontmen i duša bende. On je od početka svoje karijere bio iskren, grub, a često i brutalno direktan u svom izražavanju. Njegovi tekstovi nisu nikada bili “ljepota u pjesničkom smislu”, već su bili žarka, kruta i istinita refleksija društvene stvarnosti.

“Zašto uvek kurcu sviram?” nije izolirana fraza. U tekstu te iste pjesme postoji i drugi moment koji oslikava istu dinamiku:

“I kada od dva zla biram, uvek veće izaberem.”

To je savršen opis čovjekove sklonosti da pravi pogrešne odluke – i da ih ne samo da pravi, već da ih svesno uvećava. Kao da ne volimo da izvučemo se jednostavno – uvek moramo odlučiti uvećati bol.

Bora je svoju karijeru građen na iskrenosti i ogorčenju. Njegovi tekstovi nisu ni pokušaj da “ukupe” publiku, već da je suoče sa realnošću. I zato su toliko ostali u svesti – jer se u njima prepoznajemo.

U čemu je psihološka dubina?

Kada izbor postaje paradoks

Kod života se često susrećemo s dilemama koje imaju više nego jedan “loš” izbor. U takvim trenucima, ljudi ponekad biraju onaj najgori – ne zato što će im dobro doći, već jer ga poznaju.

Familiaritet pobeđuje sreću. Znamo da je ono što biramo uništavajuće, ali je zato sigurno. A sigurnost – pa čak i loša – nosi sa sobom iluziju kontrole. Biraš propast, ali najmanju – i bar znaš kako će izgledati kad se desi.

Ovo je čista psihologija navike – čak i samoražarajuće.

• Kognitivna disonanca – kada tvoja odluka ide u suprotnosti s tvojom željom
• Navike zavisnosti – ne samo od supstanci, već i osećanja da si žrtva
• Izbjegavanje promjene – strah od “nepoznatog dobra” često nas tera da ostajemo kod “poznatog zla”

Ta fraza iz Ribe nije samo pesnički izraz – to je dijagnoza jedne civilizacije koja često biraju grešku samo zato što je “stara prijateljica”.

Porodica, ljubav, posao – isti krug

Možda niko ne zna bolje od nas samih – ponavljamo loše odnose, izbiremo iste stare partnere. Ponekad i zato što nas vole – šaljive greške, nepromišljeni iskazi, navike koje nas ranjaju – a ipak ostajemo.

I u poslu – dolazimo na ista radna mjesta koja nas ne napreduju, ne isplaćuju i ne poštuju. Znamo da je to zato što je tako uvek bilo – i zato ostajemo. Jer promjena je rizična. Jer možda je bolje biti tuđi pas nego lutanje bez vlasnika.

Zato, fraza iz Ribe je univerzalna. Bilo da je u kontekstu ljubavi, posla ili lične borbe – sviramo kurcu jer to znamo – i to nama daje iluziju kontrole.

Kako izaći iz tog začaranog kruga?

Saveti za promjenu ponavljanja

Da bi se prekinuo niz ponavljajućih grešaka, prvo je potrebno prepoznati ih. Ako sebe prepoznaš na nekoj varijaciji fraze “zašto uvek kurcu sviram”, već si na pravom putu ka promjeni.

Evo nekoliko koraka koje možeš preduzeti:

1. Svjesnost – kad se nađeš u poznatom scenariju, stop. Zapitaj se: zašto to ponavljam?
2. Analiza motivacije – što ti donosi ova ponavljanja? Slobodu? Iluziju kontrole? Strah promjene?
3. Razdvajanje emocionalnog i racionalnog – kada donosiš odluke, pokušaj to učiniti iz stanovišta promatrača.
4. Mali koraci – promjena ne mora biti dramatična. Možeš jednostavno… ne odgovoriti na poruku od osobe koja te samo povlači unazad.

Bitno je shvatiti da ne trebaš “pobijediti” stari ponašanje, već prepoznati da ono ne pomaže – i tiho, uporno, napustiti ga.

Usporedba: Kada si svjesno izabrao pogrešno (i što si iz toga naučio)

Pogledajmo jedan praktičan primer:

Marija (fiktivno ime) je dugo vremena bila u odnosu sa čovjekom koji je bio emocijonalno odsutan – ali siguran. Svesna je koliko joj šteti, ali odlučuje da ostane jer “zna kako je”.

Za razliku od nje, njen prijatelj Marko je izabrao rizičniji put – dao šansu osobi koja mu donosi nesigurnost, ali i iskrenost.

Pitanje koje postavljamo ti je: ko je bio bliže ispunjenju?

Razlika je očigledna – Marija je užurila u poznato, ali patnju, dok je Marko preuzeo korak ka promjeni. Kada se suočimo s dva zla, često biramo veće – samo zato što znači “ne morati razmišljati”.

“Zašto uvek kurcu sviram” u širem kulturnom kontekstu

Riblja Čorba i srpska i hrvatska stvarnost

Iako band dolazi iz Srbije, uticaj bende kao Riblja Čorba ogleda se i u hrvatskoj popularnoj kulturi. U oba slučaja, riječ je o bendu koji oslikava stvarnost – bez šećera. Oni ne traže simpatiju, već razumijevanje.

Fraza “Zašto uvek kurcu sviram” nije samo bonton nepristojnosti – to je priznanje koliko često živimo autodestruktivnim obrascima. Kao da u sebi nosimo sopstvenog DJ-a koji svira iste stare pesme – iako znamo da nas bole.

I u Srbiji i u Hrvatskoj, mladi i stari, jednako često padaju u zamke koje im ne donose ništa dobro – ali koje im donose osjećaj sigurnosti.

Koncerti, publike i osećaj pripadnosti

Zanimljivo je da na koncertima Ribe, publiku ne gledaš kao obične slušaoce – to su ljudi koji “sviraju kurcu” sa frontmenom. U tom osećaju pripadnosti krije se veliki dio njihovog uticaja.

Kada se stotine ljudi izgovore istu frazu naglas u areni, ne radi se samo o pjevanju – to je kolektivna liberacija. To je trenutak kada se svako može ispravdati – da nismo sami u tome.

Trenutni i budući kontekst: Zašto je fraza i dalje relevantna?

Ljudi ne biraju više – samo se naviknu

U doba društvenih mreža, kratkoročnosti i instant zadovoljstva, lako je naviknuti se na ono što te uništava. Znamo da je neke veze toksične – ali ne prekidamo ih jer je “zgodno da je tako”.

Znamo da određeni poslovi nisu isplativi ili inspirativni – ali ne tražimo promjenu jer je jednostavnije ostati “zauzet” nego osjetiti nesigurnost promjene.

Ta fraza iz Ribe više nego ikada odražava mentalno stanje današnjeg društva: ja sviram kurcu, ali to znači da bar znam ko je DJ.

U 2026. – dalje isti krug?

Čak i u bliskoj budućnosti, očekuje se da se generacije nastave suočavati s istim dilemama. Dilema brzih odluka, emocijonalne stabilnosti, i izbora sigurnosti ispred ispunjenja.

Ako se ništa ne promijeni, fraza “Zašto uvek kurcu sviram” može postati čak generacijski moto mladih koji žive u svijetu koji ih podstiče da se zadovolje manje – samo da ne budu nesigurni.

Zaključak: Zašto ti to zvuči poznato?

Jer znaš to od ranije. Svaki put kad te srce “upozori”, a tvoje postupanje te “odvede tamo opet”. Svaki put kad si znao da je to pogrešno – i opet si odabrao da „zatražiš više bola“.

Ta fraza nije samo deo pesme – to je zrcalo tvoje duše. Ako te dira, to znači da je pogađa. A ako je pogodi, znači da je vreme da staviš glasnost.

Nemaš potrebe više slaviti tu bolest. Nije cool biti žrtva – i dalje manje od toga biti svjesna žrtva.

Izbor je tvoj. I dalje možeš svirati kurcu – ili uključiti novu pesmu.

Često postavljana pitanja (FAQ)

1. Zašto se izraz „Zašto uvek kurcu sviram“ toliko popularizovao?

Jer u njoj se zrcali univerzalna ljudska iskustva – ponavljanje grešaka, autodestruktivno ponašanje i osećaj da nemamo kontrolu. Pored toga, dolazi iz pjesme jedne legendarne bende, što povećava njen kulturni uticaj.

2. Koje poruke prenosi ova fraza?

Fraza je metafora za svjesno biranje pogrešnih izbora, bez ikakve koristi – ali iz navike, sigurnosti ili straha. Prenosi dubok osjećaj frustracije i iscrpljenosti.

3. Kako se ova fraza može primijeniti u svakodnevnom životu?

U svakodnevici, može se koristiti kao samorefleksija – kada primjetimo da stalno biramo stvari koje štete, a znamo da nas štete. Ona postaje alat za bolje prepoznavanje sabotaže.

4. Postoji li način da se izađe iz tog začaranog kruga?

Da. Promjena zahtijeva svjesnost, male korake i promjenu perspektive. Umjesto da biramo iz poznatog zla, pokušaj se suočiti s nepoznatim bolim.

5. Da li se fraza koristi samo u Srbiji?

Iako potiče iz Srbije, njen duh i poruka su univerzalni – zato je često prepoznatljiva i među hrvatskom publikom.