Svaki dan, kad se sunce spušta prema horizontu, mnogi od nas primjećuju da se svjetlost čini mekšom i toplijom, a istovremeno se čini da je opasnost od preplanulosti manja. Taj osjećaj nije slučajnost. U popodnevnim satima sunčeve zrake putuju kroz gušći sloj atmosfere nego u podne, jer dolaze pod nižim kutom. Zbog toga se dio zračenja raspršuje ili upija prije nego što stigne do tla. Ultravioletno zračenje, koje ima kraće valne duljine, posebno se smanjuje jer ga atmosfera i ozonski sloj lakše blokiraju.
Toplina koju osjetimo na koži, međutim, ne ovisi samo o ultravioletnom zračenju. Vidljiva svjetlost i infracrveno zračenje također prenose energiju. Tlo, zgrade, zidovi i kolnice tijekom dana pohranjuju toplinu, a kasnije je otpuštaju, što dodatno doprinosi osjećaju topline u poslijepodnevnim satima. Stoga popodnevno sunce može ugodno grijati, iako je njegovo ultravioletno djelovanje slabije.
Unatoč tome, prisutnost topline nije pouzdan pokazatelj zaštite. U vedrim ljetnim danima, čak i kasnije poslijepodne, može ostati dovoljno ultravioletnog zračenja da izazove crvenilo kože, osobito kod svjetle kože, djece i osoba koje dugo borave na otvorenom. Stoga je važno koristiti zaštitnu kremu, naočale i šešir, bez obzira na to koliko se sunce čini blago.
Zaključno, popodnevno sunce izgleda toplo jer se infracrvena energija i toplina zadržavaju, dok se ultravioletno zračenje smanjuje zbog dužeg puta kroz atmosferu. Ipak, zaštita od UV zračenja ostaje ključna za očuvanje kože i zdravlja.
