U današnjem dobu vizualne zabave gotovo je nemoguće zamisliti svijet bez filma i videoigara. Iako oba medija prikazuju pokret, način na koji to čine značajno se razlikuje. Tradicionalni film koristi 24 kadra u sekundi, dok se većina modernih igara prikazuje s 30 ili više kadara. Na prvi pogled čini se da veći broj kadara donosi glatkiji prikaz, no stvarnost je puno složenija. U nastavku ćemo objasniti zašto je 24 kadra optimalno za film, a za igre 30 kadara često rezultira „pucanjem“ slike, te ponuditi praktične savjete kako poboljšati doživljaj oba medija.
Sadržaj...
Kako naše oči percipiraju pokret
Ljudsko oko ne prima kontinuiranu sliku, već seriju kratkih zamrznutih prikaza. Kada se ti prikazi prikazuju dovoljno brzo, mozak ih spaja u jedinstveni doživljaj gibanja. Prag iznad kojeg se pokret smatra glatkim iznosi otprilike 12–15 kadara u sekundi. Ipak, kada brzina poraste na 24 kadra, pojavljuje se poseban fenomen – zamagljivanje pokreta (motion blur). To je lagano zamućenje koje nastaje zbog načina na koji svjetlost pada na filmsku traku ili digitalni senzor. Zamagljivanje popunjava praznine između pojedinačnih slika i sprječava da gledatelj osjeti „pucanje“.
U videoigrama, gdje se slika obično osvježava svakih 33 milisekunde (30 kadara), takvo zamagljivanje nije prisutno ili je vrlo slabo. Rezultat je da se svaka slika jasno vidi, a prijelaz između njih postaje vidljiv, što stvara osjećaj neskladnosti.
Tehnički izazovi kod igara
Videoigre ne snimaju sliku unaprijed, već je generiraju u stvarnom vremenu. Da bi se postigla brzina od 30 kadara, procesor mora izračunati sve elemente scene – modele, teksture, svjetlosne efekte – u roku od jedne trećine sekunde. Kada se želi postići još veća brzina, koristi se interpolacija, odnosno stvaranje dodatnih kadara između onih koje je sustav izračunao. Interpolacija može uzrokovati artefakte poput izobličenja rubova ili „gumenog“ efekta na likovima.
Za razliku od toga, film se snima unaprijed, a svaki kadar je pažljivo komponiran i obrađen. Kad se reprodukuje na 24 kadra, ne treba dodatna interpolacija, pa slika ostaje čista i stabilna. Zato se filmovi, iako imaju manji broj kadara, doživljavaju kao prirodniji.
Kako se postiže zamagljivanje u filmu
Na filmskom setu se koristi tzv. shutter angle, odnosno otvor blende koji određuje koliko dugo svjetlost pada na film. Širok otvor (obično 180°) omogućuje da se svaka slika „zamagli“ tijekom otprilike pola sekunde, što stvara karakteristično zamućenje pokreta. Digitalni senzori repliciraju ovaj efekt softverskim algoritmima koji dodaju blagi blur na svaki kadar.
U igrama se može primijeniti sličan princip, ali zahtijeva dodatno opterećenje grafičke kartice. Neki moderni naslovi nude opciju motion blur koja simulira zamagljivanje, ali često je potrebno kompromitirati kvalitetu ostalih detalja.
Praktični savjeti za gledatelje i igrače
- Za filmove: Ako gledate na televizoru ili monitoru, provjerite je li uključen način prikaza 24 fps (frame per
