Zašto je prelazak s kontinenta na kontinent toliki izazov: otkrivamo zašto nema letova između Azije i Južne Amerike

Ponekad se zapitamo kako to da naši globusi prikazuju tako male razmake, a realnost putovanja zračnim prometom zna biti toliko komplicirana. Jedno od takvih pitanja koje često zaokuplja pažnju putnika i ljubitelja geografije jest ono o direktnim letovima između Azije i Južne Amerike. Zašto, pobogu, ne možemo jednostavno skočiti iz Tokija u Rio de Janeiro ili iz Seula u Buenos Aires bez bar jednog, a često i dva, presjedanja? Koji su to skriveni faktori, ekonomske kalkulacije ili možda logističke noćne more koje nas sprječavaju u ostvarenju takve jednostavne zračne povezanosti? Pa, zaronimo duboko i otkrijmo tajnu iza toga zašto nema letova između Azije i Južne Amerike.

Ekonomija leta: Zašto je direktna veza između Azije i Južne Amerike financijski rizična

Prvi i najvažniji razlog zašto ne vidimo direktne zrakoplovne linije koje povezuju ova dva golema kontinenta leži u surovim zakonitostima ekonomske isplativosti. Avionske kompanije, kao i svako poduzeće, posluju s ciljem ostvarivanja profita. Operiranje ultra-dugih letova, kao što bi bio onaj između Azije i Južne Amerike, podrazumijeva ogromne troškove koji bi premašili potencijalne prihode.

Razumijevanje zašto nema letova između Azije i Južne Amerike zahtijeva pogled u bilance kompanija. Zamislite samo:

• Potrošnja goriva: Razdaljina je ogromna. Moderni zrakoplovi su efikasniji nego ikada, ali letenje desetak tisuća kilometara iznad oceana i kontinenata troši nebrojene litre goriva. Ovo je jedan od najvećih pojedinačnih troškova operacije.
• Posada i održavanje: Posade zrakoplova imaju ograničeno radno vrijeme, pa bi za tako dug let bilo potrebno više posada, što povećava troškove. Također, svaki zrakoplov zahtijeva redovito održavanje, a duži letovi znače i češće servisiranje.
• Vrijeme provedeno u zraku: Svaki sat proveden u zraku košta. Što je let duži, to je ukupni trošak operacije viši.
• Cijena avionske karte: Da bi se svi ti troškovi pokrili i ostvario profit, cijena povratne karte morala bi biti astronomski visoka. Takva cijena bi, vrlo vjerojatno, bila neprihvatljiva za većinu potencijalnih putnika, čime bi se smanjila potražnja, a time i prihod.

Drugim riječima, trenutna potražnja za direktnim putovanjima između ovih regija jednostavno nije dovoljna da bi se opravdali ti golemi operativni troškovi. Više je to pitanje ekonomske realnosti nego tehničke nemogućnosti. Dok je nekada tehnologija bila ograničavajući faktor, danas su to prvenstveno financijske projekcije.

Logistika i obrasci putovanja: Zašto su presjedanja postala norma

Osim financijskih aspekata, zašto nema letova između Azije i Južne Amerike velikim je dijelom objašnjivo i samom logistikom globalnog zračnog prometa te uobičajenim obrascima putovanja. Zračni prijevoznici diljem svijeta najčešće funkcioniraju po takozvanom “hub-and-spoke” modelu.

Što je “hub-and-spoke” model?

Zamislite to kao mrežu. Glavne zračne luke (hubovi) služe kao centralne točke, dok manje zračne luke (spokes) povezuju putnike s tim centralnim čvorištima. Većina putnika ne leti direktno od točke A do točke B ako to nije izrazito popularna i profitabilna ruta. Umjesto toga, putnici iz manjih ili manje prometnih destinacija lete do obližnjeg ili strateški važnog hub-a, a zatim presjedaju na dugolinijski let prema konačnom odredištu.

U slučaju putovanja između Azije i Južne Amerike, ovakav model znači da je gotovo neizbježno presjedanje. Najčešći scenariji uključuju:

• Presjedanje u Sjevernoj Americi: Zračne luke poput Los Angelesa, San Francisca, Dallasa, New Yorka ili Toronta često služe kao prijelazne točke. Zrakoplov iz Azije slijeće u SAD ili Kanadu, a putnici se zatim ukrcavaju na let prema gradovima poput São Paula, Lime ili Buenos Airesa.
• Presjedanje u Europi: Slično kao i kod Sjeverne Amerike, europski hubovi poput Amsterdama, Frankfurta, Pariza ili Madrida također su popularne točke za presjedanje. Avioni iz Azije dolaze u Europu, a odatle se putuje dalje prema Južnoj Americi.
• Manje česti scenariji: Rijetko, ali moguće, putnici mogu presjedati i u nekim afričkim ili čak drugim azijskim zračnim lukama koje imaju dobre veze prema Južnoj Americi, ali to je znatno rjeđe.

Ovaj sustav je efikasan za kompanije jer im omogućuje da maksimiziraju popunjenost svojih zrakoplova na dugim rutama, a putnicima pruža mogućnost putovanja čak i na destinacije koje same po sebi nemaju dovoljno putnika za direktan let. Dakle, kad se pitamo zašto nema letova između Azije i Južne Amerike, dio odgovora leži u tome kako je globalna avioindustrija strukturirana.

Potražnja i ekonomske veze: Gdje su karike koje nedostaju?

Da bismo u potpunosti shvatili zašto nema letova između Azije i Južne Amerike, moramo pogledati i dublje ekonomske i kulturne veze između ovih regija. Iako oba kontinenta imaju snažne globalne uloge, specifične trgovinske i turističke veze između Azije i Južne Amerike, kada se usporede s drugim interkontinentalnim relacijama, nisu toliko intenzivne.

Usporedba s drugim rutama:

• Azija-Europa ili Azija-Sjeverna Amerika: Ove relacije su izrazito jake zbog povijesnih, ekonomskih i turističkih razloga. Postoje brojni direktni letovi koji popunjavaju zrakoplove.
• Sjeverna Amerika-Južna Amerika: Također postoji značajan protok putnika i robe, potaknut geografskom blizinom, snažnim trgovinskim odnosima i turizmom.

Iako postoje investicije i trgovina između Azije i Južne Amerike, one često ne generiraju dovoljan dnevni ili tjedni protok putnika i tereta koji bi opravdao uspostavljanje direktnih linija. Mnogi poslovni putnici, znanstvenici ili turisti koji putuju između ovih regija odabiru destinacije koje su već dobro povezane s njihovim matičnim kontinentima. Primjerice, kineski poslovni čovjek koji putuje u Brazil vjerojatnije će letjeti preko SAD-a ili Europe, jer su te rute uspostavljene, često jeftinije i pouzdanije.

Trenutno, većina razmjene odvija se preko već postojećih globalnih čvorišta. To znači da su direktne zračne veze, iako poželjne zbog uštede vremena, još uvijek preskupa i logistički neisplativa opcija. Evo nekoliko ključnih razloga zašto potražnja nije dovoljna:

• Trgovinski obrasci: Iako postoji trgovina, ona je često fokusirana na specifične sirovine ili proizvode koji se možda ne prevoze zračnim putem u tolikoj mjeri ili se transportiraju preko specijaliziranih teretnih linija koje također koriste postojeće rute s presjedanjima.
• Turistički tokovi: Iako Južna Amerika ima velik turistički potencijal, a Azija nudi nebrojene atrakcije, protok turista između ove dvije strane svijeta, u usporedbi s popularnijim turističkim destinacijama, nije na razini koja bi podržala direktne letove.
• Ekonomska ulaganja: Iako strane investicije postoje, one možda ne generiraju toliki broj službenih putovanja koja bi značajno popunila zrakoplove na ultra-dugim relacijama.

Dakle, zašto nema letova između Azije i Južne Amerike u velikoj je mjeri povezano s tim koliko su duboke i intenzivne ekonomske i kulturne spone, te koliko ta povezanost generira protok ljudi i dobara.

Teretni promet i logistički izazovi

Iako se najčešće fokusiramo na putnike, vrijedi spomenuti i teretni promet kada govorimo o tome zašto nema letova između Azije i Južne Amerike. Iako možda ne u tolikoj mjeri kao putnički promet, i teretni prijevoz se suočava sa sličnim problemima.

Za prijevoz tereta zračnim putem ključni su brzina i pouzdanost. Međutim, jednako kao i kod putnika, ogromna udaljenost između Azije i Južne Amerike znači visoke troškove goriva i duže vrijeme dostave, čak i za teretne zrakoplove.

• Veličina i volumen tereta: Neki masivni tereti ili sirovine vjerojatnije će se transportirati pomorskim putem zbog nižih troškova, unatoč dužem vremenu isporuke. Zračni teretni promet obično je rezerviran za robu visoke vrijednosti, hitne pošiljke ili specifične potrebe.
• Specijalizirani zrakoplovi: Za potrebe prijevoza specifične opreme, živih životinja ili osjetljivih materijala, često se koriste specijalizirani čarter letovi. Međutim, oni su skuplji i manje učestali od redovnih linija.
• Ovisnost o postojećim rutama: Teretne kompanije također se oslanjaju na postojeće “hub-and-spoke” mreže. Roba iz Azije koja treba stići u Južnu Ameriku (ili obrnuto) vjerojatno će proći kroz neko veliko logističko čvorište u Sjevernoj Americi ili Europi, gdje će biti prekrcana na drugi zrakoplov.

Ovo je još jedan sloj koji objašnjava zašto nema letova između Azije i Južne Amerike. Logistika teretnog prometa također preferira učinkovitije, iako ne direktne, rute.

Budućnost leta: Kada bi se situacija mogla promijeniti?

Iako trenutno direktni letovi između Azije i Južne Amerike nisu realnost, to ne znači da će situacija uvijek biti ovakva. Postoji nekoliko faktora koji bi u budućnosti mogli dovesti do promjene.

Potencijalni pokretači promjena:

• Rast ekonomskih veza: Ako se trgovina i investicije između Azije i Južne Amerike nastave značajno povećavati, to bi moglo stvoriti dovoljnu potražnju za putnike i teret koji bi opravdao uspostavljanje direktnih linija. Primjerice, povećanje obujma poslovanja kineskih tvrtki u Brazilu ili južnoameričkih tehnoloških start-upova u Singapuru.
• Promjene u turističkim trendovima: Ako popularnost jedne od regija kao turističke destinacije kod građana druge regije drastično poraste, to bi također moglo potaknuti avio kompanije. Na primjer, ako Južna Amerika postane iznimno popularna destinacija za azijske turiste, ili obrnuto.
• Tehnološki napredak: Iako su današnji zrakoplovi sposobni za takve letove, daljnji napredak u učinkovitosti goriva, razvoju novih vrsta goriva ili poboljšanju aerodinamike zrakoplova mogao bi smanjiti operativne troškove ultra-dugih letova.
• Novi modeli avio kompanija: Pojavljivanje novih avio kompanija s drugačijim poslovnim modelima ili specijaliziranih za ultra-duge rute moglo bi poremetiti trenutnu situaciju.
• Važnost velikih događaja: Veliki globalni događaji poput Olimpijskih igara ili Svjetskog nogometnog prvenstva, ako se održe na jednoj od ovih lokacija, mogu privremeno povećati potražnju, ali to obično nije dovoljno za uspostavljanje stalnih linija.

Analitičari predviđaju da bi, uz nastavak trenutnih trendova, direktni letovi mogli postati ekonomski održiviji negdje u razdoblju od 2026. do 2030. godine, ali to je samo procjena. Trenutno, prioriteti avio kompanija su usmjereni na profitabilnije i manje rizične rute.

Zaključak: Putovanje koje zahtijeva strpljenje

Dakle, kad podvučemo crtu, zašto nema letova između Azije i Južne Amerike nije rezultat nemogućnosti, već složene igre ekonomskih, logističkih i tržišnih faktora. Visoki operativni troškovi, nedostatak dovoljne potražnje da bi se ti troškovi pokrili, te uspostavljeni “hub-and-spoke” sustav globalnog zračnog prometa glavni su krivci. Putnici koji žele prijeći s jednog na drugi kraj svijeta morat će i dalje planirati svoja putovanja s barem jednim, a često i dva, presjedanja. Iako je budućnost neizvjesna, trenutno je jasna – ova je ruta još uvijek previše ambiciozna za direktnu zračnu vezu.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Da li je tehnički moguće letjeti direktno iz Azije u Južnu Ameriku?

Da, današnji moderni zrakoplovi su sposobni za letove iznad 15.000 kilometara, što je dovoljno za prelaženje razdaljine između Azije i Južne Amerike. Glavni problem nisu tehničke sposobnosti zrakoplova, već ekonomska isplativost takvog leta.

Koji su najčešći aerodromi za presjedanje između Azije i Južne Amerike?

Najčešći aerodromi za presjedanje su oni u Sjevernoj Americi (npr. Los Angeles, Dallas, New York, Toronto) i Europi (npr. Amsterdam, Frankfurt, Pariz, Madrid).

Koliko dugo traje putovanje s presjedanjem između Azije i Južne Amerike?

Ukupno vrijeme putovanja s presjedanjima može varirati od 24 do preko 40 sati, ovisno o destinacijama i duljini čekanja na presjedanje.

Mogu li se uskoro očekivati direktni letovi?

Iako nije nemoguće, direktni letovi se ne očekuju u skoroj budućnosti. Potrebno je značajno povećanje ekonomske i turističke potražnje te potencijalno smanjenje troškova operacija kako bi takve rute postale isplative.