Zašto brak neće dovršiti tvoje životno putovanje

Novi bračni blagdan nikada nije dosegao kuću Garlanda. Naša prva godina bila je teška (i žalostna) u mnogim trenucima. Navikavali smo se na svakodnevne izazove, poput učenja tolerirati jedan drugoga, kao što su ostavljanje kapica za zubnu pastu nesukane i odbijanje korištenja debljeg prekrivača za krevet. Ali ja sam također bio mučen nediagnosticiranim poremećajem opsesivno-kompulzivnog poremećaja (koji se pojačava tijekom značajnih životnih promjena, kao što je brak). U međuvremenu, moj suprug odlučio je napustiti dobro plaćeni posao kako bi se puno vremena posvetio školi i počeo novu karijeru. (U to vrijeme, ja sam radio za nevladinu organizaciju i zaradivao ništa.) Na sve to se dodalo i smrt bliske osobe koju smo voljeli. Bez obzira, stresori su se gomilali. Mentalno, emocionalno, duhovno, financijski i čak fizički, moj suprug i ja bili smo iscrpljeni. Živjeli smo u novom gradu bez crkvene zajednice ili zajednice, a bilo je previše lako baciti sve naše frustracije, anksioznosti i bijes jedno na drugoga. Istina je da sam ja bio primarni agresor, osjećajući prevlast nediagnosticiranog mentalnog patnje i pritisak da preuzmem još dva radna mjesta na poluvremenu kako bismo platili hipoteku dok je moj suprug nastavio školovanje. To je sve? Svi ovo dijelim kako bih rekao da sam jasno sjećam sebe da sam pomislio: “Ovo je sve što brak znači?” Sjećam se da sam se pitao zašto sam tako lud za brakom kada je to samo više stresa. Bio je to još jedan odnos koji zahtijeva odgovornost i žrtvovanje. Iako su postojali slatki trenutci i sjećanja na koje se danas oslanjamo, brzo sam shvatio da pronalazak “Mr. Righta” nije cilj. Društvo može željati da žena vjeruje da će pronalazak duše svoje duše dovršiti je i dati joj vrijednost i samopouzdanje koje nikada nije imala. Ali to je samo emocionalna laž, dobro izrečena. Kupujemo ideju da će ne savršeni čovjek s egoističkim mesom savršeno modelirati fantastičnu, modernu verziju vitezova i plemića koje čitamo i vidimo u književnosti. Laž je svuda u knjigama i filmovima koje su pisci stvorili kako bi nacrtali sliku koju ne možemo pronaći nigdje u stvarnosti. To je ono što čini laž tako prodavanom. To je zabavan bijeg s privlačnošću punom “obveza” pa smo kupili priču kao vjerojatni cilj. Kada se šala na naš račun, kada smo uhvaćeni u zamku i otkrili da naš scenarij nije izgrađen na savršenom protagonistu, gnjev se gradi unutar nas. Ciničnost se useljava. Ti i ja to znamo, to nikada ne završava dobro. Čekaj, ima još. Umjesto romantičnog partnera, to je održiva, jaka ruka Spasitelja koja nudi našu ispunjenost, ne samo u ovom životu, već tijekom vječnosti. On je jedini izvor. Ne postoji alternativa miru, svrsi i savršenstvu koje se nalaze u Kristu Isusu. To može biti teško čuti kada se osjećamo žalostno sami kao pojedinci ili kada želimo da se radost vrati našem braku, ali ako je jedna stvar koju sam naučio kroz godine gore-dolje koje je moj suprug i ja proživjeli, to je da on i ja ne možemo “popraviti” jedan drugoga. Možemo podupirati, ohrabriti i izazivati jedan drugoga, a to su sve dobre stvari. Ali duboki, osobni rad koji me čini boljim partnerom nalazi se samo kada prestanem pokazivati prstom i zamolim Boga da otkrije moje srce i očisti me od mana koje navikoh donositi u odnos. U ovom humlom radu pronalazim Krista. A kada vidim više o tome tko je Krist i njegov plan za moj život, toliko više otkrijem ispunjenost. Što više sam ispunjen, to bolja supruga mogu biti. Ali kako izgleda otkrivanje i očuvanje ove ispunjenosti na praktičan način, posebno u sezonama kada se brak čini dosadnim ili neravnopravnim? 1. Razumijevanje ljudskosti svog partnera Jedan od glavnih razloga što su naši bračni sukobi postali još gori bilo je to što je moj previše aktivan, serotonin-neravnoteženi mozak želio da se svi sukobi riješe odmah. Želio sam sve odmah popraviti kako bismo mogli nastaviti. Ali kada su naši argumenti počeli upravo prije spavanja, to nije bilo najbolje vrijeme za razmatranje svih emocija i pokretanje dugotrajnih predavanja. U deset sati navečer, moj suprug je iscrpljen. Nije na kognitivnoj razini da organizira zdravu raspravu o dubokim bolovima u braku. Stoga sam morao ne samo prepoznati, već i zaista shvatiti da mu tijelo treba mnogo odmora kako bi se suočio s emocionalno intenzivnim sporom. Morao sam naučiti pauzirati argument i ponovo procijeniti sutradan kada je bio u boljem stanju. Često smo prisiljavali bračnu ispunjenost u nemoguću kutiju gdje su obje strane savršene. Stoga smo postali razočarani i neugodni kada smo morali priznati ljudskost svog partnera i ne tražiti da ima neograničenu mentalnu, emocionalnu, fizičku i čak duhovnu sposobnost da zadovolji sve naše potrebe (i želje). Kada shvatimo da je partner svakodnevni čovjek s ograničenim resursima, poput m…