Kada pratimo vijesti o najnovijim filmskim hitovima, gotovo uvijek nas bombardiraju istim podacima. Čujemo da je neki film zaradio milijardu dolara u prvom tjednu ili da je postao najzarađeniji film svih vremena. Rijetko, ako ikada, u naslovima vijesti vidimo precizan broj prodanih ulaznica. Za prosječnog gledatelja to može djelovati kao nepotrebno kompliciranje. Logično je zapitati se: zar ne bi bilo jednostavnije i pravednije reći koliko je ljudi zapravo sjelo u kino kako bi pogledalo određeno djelo?
Na prvi pogled, broj prodanih karata čini se kao jedini objektivni pokazatelj popularnosti. Ako je neki film u pedesetima privukao više ljudi nego današnji blockbuster, prirodno je zaključiti da je taj stariji film bio popularniji u svom vremenu. Ipak, filmska industrija i ekonomisti koriste ukupnu zaradu kao primarni mjerilo iz nekoliko ključnih razloga koji nadilaze puko brojanje glava. U nastavku ćemo razjasniti zašto je novac postao glavni pokazatelj uspjeha i zašto je usporedba filmova kroz desetljeća složenija nego što se čini.
Sadržaj...
Ekonomika kino dvorana i varijabilne cijene
Glavni razlog zašto se fokusiramo na financijski rezultat leži u činjenici da ulaznica za kino više nije fiksni trošak. Cijena karte danas varira ovisno o mnoštvu faktora: vremenu projekcije, dobi gledatelja, lokaciji kina i samom formatu projekcije. Danas ne kupujemo samo ulaznicu, već često plaćamo značajne dodatke za 3D efekte, IMAX ekrane ili VIP sjedala koja nude dodatne pogodnosti i veću udobnost.
Kada bismo mjerili isključivo broj karata, potpuno bismo zanemarili ekonomsku vrijednost koju ti posjetitelji donose. Za vlasnika kina i filmski studio, razlika između deset tisuća ljudi koji su platili osnovnu cijenu i deset tisuća ljudi koji su platili premium IMAX ulaznicu je ogromna. Novac je jedina mjerna jedinica koja obuhvaća sve te razlike i pokazuje stvarnu tržišnu vrijednost filma u trenutku njegove distribucije.
Problem inflacije i povijesni podaci
Često se postavlja pitanje je li broj karata precizniji za usporedbu filmova iz ranih dana kinematografije s onima iz današnjice. U teoriji, odgovor je potvrdan, ali u praksi je takva analiza izuzetno teška. Podaci o prodaji karata iz vremena kada je film bio u povojima često nisu precizno zabilježeni ili su s vremenom izgubljeni. S druge strane, financijski izvještaji su se uvijek strogo vodili zbog poreznih obveza i poslovnih potreba studija.
Međutim, ovdje nastupa problem inflacije. Milijun dolara u 1940-ima imao je potpuno drugačiju kupovnu moć nego milijun dolara danas. Zbog toga stručnjaci često koriste prilagođenu zaradu, odnosno iznose koji su izračunati prema trenutnom indeksu cijena. Bez tog izračuna, usporedba zarada kroz desetljeća bila bi potpuno pogrešna i zabludna.
Što sve utječe na percepciju uspjeha?
Osim same zarade, postoji nekoliko čimbenika koji utječu na to kako industrija definira uspjeh. Važno je razumjeti da bruto zarada nije ista što i čisti profit. Film koji zaradi 500 milijuna dolara, ali je koštao 400 milijuna dolara za produkciju i marketing, može biti manje uspješan od filma koji je zaradio 200 milijuna, a koštao samo 20 milijuna.
Također, današnji način distribucije dodatno komplicira sliku. Filmski uspjeh se više ne mjeri samo kino dvoranama, već i putem:
- Digitalnih platformi: Broj pretplatnika i sati gledanja na servisima za streaming.
- Prodaje na kućanstvima: Iako je u opadanju, prodaja digitalnih kopija i fizičkih medija i dalje igra ulogu.
- Licenciranja: Prodaja prava za emitiranje na televizijama širom svijeta.
- Pratećih proizvoda: Zarada od igračaka, odjeće i videoigara povezanih s filmom.
Zaključak
Iako nam se
