Kalifornija je u posljednjih nekoliko godina svjedočila brojnim velikim požarima koji su izgorili stotine kuća i stambenih zgrada. Uz razaranja na površini, postavlja se pitanje: je li tlo ispod tih kuća postalo otrovno zbog materijala koji su se raspali tijekom požara? U ovom članku razmatramo kako se zagađivači prenose na tlo, koje su najčešće štetne tvari i koje mjere se mogu poduzeti kako bi se smanjio rizik za okoliš i zdravlje stanovnika.
Sadržaj...
Kako se zagađivači prenose na tlo
Pri požaru drvo, plastika, staklo, guma i metalni elementi pretvaraju se u pepeo, dim i čestice koje se raspršuju po okolini. Ti materijali mogu sadržavati težke metale, pesticide, ftalate i druge organski spojeve. Kada se pepeo i dim razmijesu s vodom iz kiše ili navodnjavanja, te tvari mogu prodati u tlo i vodu, ostavljajući tragove koji se mogu akumulirati tijekom godina.
Studije iz 2018. i 2020. godine pokazale su da su u područjima s velikim požarima prisutni povećani nivoi kadmija, olova i arsena u tlu. Ti elementi se mogu akumulirati u vegetaciji i, na kraju, u ljudskom tijelu kroz prehrambeni lanac. Osim težih metala, prisutni su i policiklični aromatski ugljovodjaci (PAH) koji nastaju prilikom nepotpunog sagorijevanja drva i guma.
Koji su najčešći štetni spojevi
Materijali koji se najčešće raspršuju tijekom požara sadrže sljedeće štetne tvari:
- Teški metali – kadmij, olovo, arsen i žive. Oni se ne razgrađuju lako i ostaju u tlu godinama.
- Organski spojevi – ftalati, poliklorirani bifeni (PCB) i druge zagađivače iz plastike i guma.
- Policiklični aromatski ugljovodjaci (PAH) – nastaju prilikom nepotpunog sagorijevanja drva i guma.
- Metali iz građevinskih materijala – npr. aluminij, č
