Kad mislimo na internet, najčešće pomislimo na ‘World Wide Web’. Ali što ako Vam kažem da taj izraz nije uvijek postojao? Što ako Vam kažem da je digitalni svijet u kojem živimo zapravo rođen iz strane projekta, iz akta frustracije koji je trebao riješiti lokalni problem? Što ako Vam kažem da je čovjek koji ga je izumio bio inspiriran nekim starim viktorijanskim priručnikom za domaćinstvo, a ne nekom grandioznom vizijom?
To je zaboravljena priča o tome kako je projekt u švicarskoj istraživačkoj laboratoriji, rođen iz čiste frustracije, slučajno promijenio svijet. A sve počinje s razumijevanjem jedne ključne razlike koju većina ljudi još uvijek krivo shvaća: internet i web nisu isto.
Sadržaj...
Internet i web: što je što?
Da bismo razumjeli priču o podrijetlu World Wide Weba, moramo se vratiti u vrijeme prije preglednika, prije dot-coma, prije nego što smo mogli naručiti pizzu klikom. Moramo se vratiti u svijet digitalnog kaosa.
Sredinom 1980-ih, digitalni svijet je postojao, ali nije bio ništa slično onome što danas poznajemo. Bio je to fragmentirani krajolik izoliranih otoka. Ako ste bili istraživač na sveučilištu, možda biste koristili ARPANET, prethodnika modernog interneta, za slanje osnovnih e-poruka. Ako ste bili hobi-entuzijast, možda biste se spojili na lokalni Bulletin Board System, ili BBS, vrstu digitalnog trga gdje ste mogli objaviti poruke, ali samo za nekoliko ljudi koji su znali određeni telefonski broj.
Informacije nisu bile fluidne; bile su zarobljene. Živjele su na određenim strojevima, u određenim formatima, dostupnim samo kroz određene mreže. Nije bilo univerzalnog ‘prostora’ za pregledavanje. Ako ste htjeli dokument od kolege na drugom sveučilištu, možda bi Vam trebalo fizički poslati disketu. Ako ste htjeli softver, možda biste ga našli na FTP serveru, ali prvo biste morali koristiti drugu uslugu, kao što je Archie, samo da biste saznali na kojem serveru se nalazi.
Bio je svijet digitalnih čuvarima.
Tim Berners-Lee i njegova vizija
U tom svijetu digitalnog kaosa, 1989. godine, britanski znanstvenik Tim Berners-Lee, koji je radio u CERN-u, imao je ideju. Želio je jednostavniji način dijeljenja informacija između znanstvenika. Umjesto da znanstvenici moraju koristiti različite alate i protokole za razmjenu podataka, Berners-Lee je zamislio sustav koji bi omogućio jednostavan i univerzalni način dijeljenja informacija.
Berners-Lee je bio inspiriran starim viktorijanskim priručnicima za domaćinstvo, koji su sadržavali različite savjete i informacije organizirane u kategorije. Želio je stvoriti nešto slično, ali za digitalni svijet. Tako je rođen World Wide Web.
Berners-Lee je stvorio tri ključna alata: HTML, HTTP i prvi preglednik. HTML je bio jezik za označavanje hiperteksta, koji je omogućio organizaciju informacija u kategorije. HTTP je bio protokol za prijenos hiperteksta, koji je omogućio prijenos informacija između različitih računala. Prvi preglednik je bio alat koji je omogućio pregledavanje informacija.
Uspjeh i posljedice
Berners-Lee je objavio svoju ideju na internetu, i brzo je postala popularna. Do kraja 1990-ih, World Wide Web je postao dio svakodnevnog života. Postao je naša knjižnica, naša trgovina, naš ured i naša veza sa svijetom.
No, World Wide Web nije bio jedini način na koji se informacije dijelile u digitalnom svijetu. Postojali su i drugi alati i protokoli, kao što su FTP, Gopher i Archie. Ali World Wide Web je bio prvi koji je omogućio jednostavan i univerzalni način dijeljenja informacija.
Danas, World Wide Web je dio svakodnevnog života. Postao je naša knjižnica, naša trgovina, naš ured i naša veza sa svijetom. No, to nije bio uvijek slučaj. Bio je to rezultat jedne ideje, jednog čovjeka i jednog projekta.
