U vrijeme kada su znanstvenici tek počeli razmišljati o letovima izvan Zemljine atmosfere, američki projekt X‑15 postavio je temelje koji i danas ostaju nepobjedivi. Ova eksperimentalna raketna letjelica, nastala u suradnji NASA-e i tvrtke North American Aviation, 1963. godine dosegnula je visinu od 107,96 kilometra, a četiri godine kasnije prešla je brzinu od 6,70 puta brzine zvuka. Takvi podaci čine X‑15 najvišom i najbržom posadinskom motorom ikada, a njihova izdržljivost kroz više od pola stoljeća svjedoči o iznimnoj tehnološkoj izvedbi.
Sadržaj...
Razvoj i konstrukcija letjelice
Projekt X‑15 započeo je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća kao dio programa za istraživanje visokih letova. Letjelica je dugačka oko 15 metara, a njezina struktura kombinirala je lagane aluminijske legure s materijalima otpornih na visoke temperature, što je omogućilo izdržavanje ekstremnih uvjeta pri ponovnom ulasku u atmosferu. Pokretala ju je jedinstvena raketna motorna jedinica koja je koristila tekući vodik i kisik, a razvijena je posebno za kratke, ali izuzetno snažne potiske.
Jedna od ključnih karakteristika bila je mogućnost lansiranja iz zraka. X‑15 je najčešće otpuštena iz nosa jednog od dva bombardera B‑52, čime je postignuta dodatna brzina i visina prije nego što je raketni motor zapalio. Ovaj način lansiranja smanjio je potrebu za dugim uzlijetanjem s tla i omogućio letjelici da se usredotoči na najkritičnije dijelove leta – uzlijetanje, vrhunac i povratak.
Ključni tehnički podaci
- Dužina: 15,0 m
- Visina: 4,6 m
- Masa pri lansiranju: oko 15.000 kg
- Motor: raketni motor s tekućim vodikom i kisikom, potisak 57.000 kN
- Najveća dosegnuta visina: 107,96 km
- Najveća dosegnuta brzina: 6,70 Mach (oko 7 200 km/h)
Ovi podaci ilustriraju koliko je X‑15 bio napredan za svoje vrijeme. Kombinacija lagane konstrukcije, visokotemperaturnog materijala i snažnog raketnog motora omogućila je letjelici da probije granice koje su tada izgledale nedostižne.
