Duboko ispod naše poznate površine, na dubinama koje dosežu gotovo tri tisuće kilometara, nalaze se strukture koje su ostavile znanstvene zajednice u šoku. To su velike provincije niske brzine smicanja (LLSVP-ovi), anomalije u Zemljinoj unutrašnjosti čiji značaj još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Ove masivne zone, veličine cijelih kontinenata, mogu sadržavati ostatke drevnih planetarnih telesa i pružaju ključne naznake o ranoj povijesti našeg planetarnog sustava. Neki istraživači smatraju da su LLSVP-ovi ostaci ogromne sudionice koja je nekada udarila po Zemlji, dok drugi pretpostavljaju da su nastali postupnim nakupljanjem gustoćom bogatih materijala tijekom stoljeća unutarnjih geodinamičkih procesa.
Što točno jesu velike provincije niske brzine smicanja?
LLSVP-ovi su smješteni u donjem dijelu Zemljine plašte, gdje seizmički valovi putuju znatno sporije nego kroz okolne slojeve. Ta smanjena brzina smicanja upućuje na različit sastav i temperaturu – radi se o toplijim, gušćim i manje čvrstim tvarima koje se razlikuju od hladnijih i stabilnijih stijena u okolici. Dvije najveće poznate strukture ovog tipa nalaze se ispod Afričkog kontinenta i Pacifičkog oceana, a svaka se proteže na tisuće kilometara, dosežući promjer od gotovo tri tisuće kilometara. Njihove dimenzije su toliko ogromne da bi zajedno mogle prekriti veći dio površine Zemlje, što ih čini među najprostranijim geološkim formacijama u planetarnoj povijesti.
Znanstvenici pretpostavljaju da su LLSVP-ovi ostaci drevnih procesa koji su oblikovali unutrašnjost Zemlje u njezinim ranim fazama. Tijekom prvih stotinjak milijuna godina, planeta je bila podložna intenzivnim udarima, toplinskim promjenama i gravitacijskom diferencijaciji, što je moglo dovesti do nakupljanja specifičnih materijala na dnu plašta. Danas se ove strukture proučavaju kao ključni pokazatelji kako Zemlja raste i razvija unutarnju dinamiku, uključujući i pomicanje tektonskih ploča i pojavu vulkanskih aktivnosti na površini.
