Oxford, najstarije englesko sveučilište, poznato je po gotovo ritualnim ceremonijama, crnim talarama i latinskim govorima. No, među tim ozbiljnim običajima jedna je kletva dulje od većine država na karti: cijelih 550 godina zabilježena je mržnja prema čovjeku zvanom Henry Symeonis. Nitko se više nije sjećao njegova lica, a ipak su mu akademici svake godine ponavljali istu rečenicu: „Ne smijemo se pomiriti s Henryjem Symeonisom.“
Sadržaj...
Tko je zapravo bio Henry Symeonis?
Henry Symeonis bio je sin trgovca na relaciji London–Antwerpija koji se u 14. stoljeću obogatio izvozom vune i uvozom začina. Kad je otac umro, Henry je naslijedio veliku imovinu i brzo se uklopio u krugove koji su financirali gradnju koledža. Izvori ga opisuju kao čovjeka koji je volio skupocjene svile, ali i sporove: često se tužio s susjedima oko granica posjeda, a nije štedio ni novac ni utjecaj da bi dobio svoje.
Ipak, sve bi to možda i ostala privatna stvar da 1450-ih nije kupio značajan dio zemljišta koje je Oxford planirao za novi koledž. Sveučilište nije imalo dovoljno novca odmah isplatiti traženu cijenu, pa je Symeonis parcelu prodao drugom kupcu za više novca. Akademici su to shvatili kao izdaju i počeli ga prozivati „trgovcem koji prodaje znanje za dukate“.
Kako je nastala 550-godišnja kletva?
Godine 1471. skupina profesora donijela je formalnu odluku: „Dok god Sunce sija iznad Oxforda, Henry Symeonis neće dobiti oprost ni pomilovanje.“ Zakletva je uključivala tri točke:
- Zabranu da se ikada spominje njegovo ime u pozitivnom kontekstu.
- Obvezu da se svake akademske godine ponovi rečenicu: „Ne smijemo se pomiriti s Henryjem Symeonisom.“
- Prekid svih financijskih odnosa s njegovim potomcima, ukoliko se pojave.
Tako je čovjek koji je nekada želio postati mecena postao akademska antiteza. Kletva je postala dio svečanosti: kad bi se rektor izabrao, morao bi je izgovoriti prije nego što bi primio ključeve.
Zašto nitko nije pokušao ukinuti kletvu?
Odgovor leži u kombinaciji straha od tradicije i politike. U 16. stoljeću, kad su protestantski reformatori željeli očistiti sveučilište od „svjetovnih utjecaja“, kletva je služila kao dokaz da Oxford cijeni moral iznad novca. U 18. stoljeću, kad su se pojavili pravi nasljednici Symeonisa koji su tražili obnovu imovinskih prava, kletva im je bila uperena kao argument da obitelj nikad nije bila u dobrom glasu.
Tek 19. stoljeće donijelo je pomak. Victorianaca je bilo neugodno da se u eri napretka ponavlja srednjovjekovna kletva. Međutim, svaki prijedlog za ukidanje nailazio je na otpor konzervativnih članova Senata koji su tvrdili da bi to bilo „rusenje temelja na kojima je izgrađen ugled Oxforda“.
Kraj epizode: kletva nestaje 2021.
Proljeće 2021. donijelo je neočekivani preokret. Prigodom digitalizacije arhiva, mladi povjesničar Edward Townsend naišao je na dokument iz 1471. i shvatio da se radi o formalnoj sankciji, a ne o simboličkoj izjavi. Njegov članak u Oxford Gazette pokrenuo je žestoku raspravu: ako je kletva pravno obvezujuća,
Leave a Comment