Shrek, animirani hit koji je oduševio djecu i odrasle, potječe iz istoimenog slikovnice Williama Steiga objavljene 1990. godine. Steig, tada u devetoj dekadi života, dočivio je filmsku verziju i oduševio se smjelim izmjenama koje su njegovoj priči dale novu, nepredvidivu dimenziju. U knjizi je zeleni ogr još uvijek dobroćudan, ali mu svijet nije naročito naklonjen. Kad ga je DreamWorks 2001. preveo na platno, Shrek je postao pravi buntovnik s ogromnom dozom sarkazma, a njegova ljubav prema samoći zamijenjena je željom za prijateljstvom.
Sadržaj...
Književni izvor
William Steig nije bio samo ilustrator, već i autor koji je desetljećima stvarao slikovnice puno topline i duhovitosti. U originalnoj priči Shrek je izgubio roditelje već na prvim stranicama i mora sam pronaći put kroz šumu puna čudnih bića. Knjiga je tanka, ali bogata detaljima: svaka ilustracija otkriva novi sloj njegova karaktera, od hrabrosti do osjećaja za pravicu. Steig je u jednom intervjuu rekao da je Shrek zapravo on sam u djetinjstvu – osjećaj da ne pripada nigdje, a ipak želja za pripadanjem.
Put prema platnu
Produkcijska kuća DreamWorks vidjela je u toj jednostavnoj, a ipak slojevitoj priči potencijal za cjelovečernji film. Scenaristi su zadržali temeljnu ideju o izopćenosti, ali su dodali slojeve kompleksnosti: Shrekova samoća postaje svjesni izbor, a ne sudbina. Redatelji Andrew Adamson i Vicky Jenson uveli su niz novih likova, od osmogodišnjeg osjećaja pravice do humora koji ide na račun i djece i odraslih. Glazbena podloga, koja ide od pop hitova do originalnih kompozicija, dodatno je podigla energiju filma.
Reakcija autora
Steig je, prema svjedočanstvima obitelji, bio ganut kako je njegova mala priča prerasla u globalni fenomen. Nije mu smetalo što je filmski Shrek manje nježan od književnog; smatrao je to logičnim razvojem za publiku koja očekuje više akcije i dinamike. U pismu prijatelju napisao je da je ‘čuo svoju priču kako odrasta i dobiva vlastiti glas’. To je bila njegova posljednja velika radost prije smrti 2003. godine.
