Richard Rogers, čije ime je postalo sinonim za neobjašnjivu krvavost i dugotrajnu tajnu, bio je američki serijski ubojica čiji su zločini raspršeni kroz više desetljeća. Njegova priča, iako mračna, pruža uvid u razvoj forenzičke znanosti i načina na koji se kriminalni tragovi mogu otkriti tek nakon mnogo godina.
Sadržaj...
Početak zločina – 1973. godina
U središtu prašnih borova 70-ih godina živjela je obitelj u kojoj je Rogers, tada još mladić, otkrio tragove nasilne udarice na sobi svog sobaša. Nakon što je otkrio da je žrtva pretrpjela udaricu, Rogers je tvrdio da je djelovao u samoobrani. Sud je na kraju prihvatio njegovu izjavom i nije ga osudio. Ipak, taj događaj ostavio je dubok trag u njegovoj psihološkoj strukturi i postavio temelje za buduće zločine.
Sljedeći slučaj – 1988. godina
U 1988. Rogers je optužen za drogovanje i vezanje druge osobe. Iako je bio optužen, sud je odlučio da ga oslobađa od svih optužbi. Ovaj slučaj je postao jedan od prvih tragova koji su kasnije služili kao ključni dokaz u identifikaciji Rogersa kao serijskog ubojice. Njegova sposobnost da izbjegne kaznu pokazala je koliko je teško otkriti zločine kada se ne prate jasni tragovi.
Središnji period – 1990-1999. godine
Rogers je postao poznat kao „Posljednji poziv ubojica“ zbog svoje navike da napada i ubija muškarce koji su bili sami u javnim mjestima. Njegove žrtve su uglavnom bile muškarci koji su radili u noćnim klubovima ili su se nalazili sami u javnim prostorima. Ubrzo je postao poznat po svojoj sposobnosti



