U svibnju 1932. godine, gospođa May Donoghue uživala je u čaši đumbirnog napitka naručenog u jednom škotskom kafiću. Kada je iz boce izvadila posljednji gutljaj, otkrila je mrtvu pužinu koja je plutala u napitku. Neočekivani otkriće izazvalo je snažnu mučninu, povraćanje i medicinski pregled, a potom i dugotrajan pravni spor koji je postavio temelje moderne odgovornosti proizvođača prema potrošačima.
Sadržaj...
Pozadina i otkriće
May Donoghue nije bila vlasnica boce; napitak je naručila njezina prijateljica, a Donoghue je bila samo gost u kafiću. Bočica je bila od stakla i bila je zatvorena još prije posluživanja. Pužina se našla u napitku prije nego što je napitak poslužena, što je značilo da je greška nastala u proizvodnom procesu, a ne u samom kafiću. Kada je Donoghue izvadila preostali napitak, pužina je izazvala iznenadnu mučninu i povraćanje, što je dovelo do medicinskog pregleda i otkrivanja mogućeg trovanja.
Sudski postupak i pravna pitanja
Donoghue je podnijela tužbu protiv proizvođača, tvrtke Stevenson, tražeći naknadu štete zbog nepažnje u proizvodnji. Glavno pravno pitanje bilo je hoće li proizvođač imati dužnost brige prema krajnjem potrošaču, iako potrošač nije izravno kupio proizvod. Sud je morao razmotriti koncept „dužnosti pažnje“ i odlučiti je li proizvođač odgovoran za štetu nastalu zbog nedostatka u proizvodu. Sud je na kraju zaključio da proizvođač ima opću dužnost brige prema svim korisnicima svojih proizvoda, ne samo prema onima koji su izravno kupili robu.
Posljedice za pravo i potrošače
Presuda u slučaju Donoghue protiv Stevenson postala je prelomna za pravo, jer je jasno definirala da proizvođači moraju osigurati sigurnost svojih proizvoda za sve korisnike. Ova odluka imala
