Prodaja na kratko je jedna od najčešće korištenih strategija na tržištu dionica, ali i najneobičnija za mnoge investitore. U osnovi se radi o prodaji dionica koje trenutno ne posjedujete, s ciljem da ih kasnije otkupite po nižoj cijeni. Iako se čini kao klađenje na pad cijene, ova taktika ima svoje specifične uvjete, troškove i rizike. U nastavku ćemo razjasniti što točno znači prodaja na kratko, kako se provodi, koje su njene prednosti i opasnosti te kako je primijeniti u praksi.
Sadržaj...
Što je prodaja na kratko?
Prodaja na kratko, poznata i kao kratka prodaja, podrazumijeva posudbu dionica od brokera ili drugog posuditelja, njihovu prodaju na otvorenom tržištu i kasniji otkup po nižoj cijeni. Razlika između prodajne i otkupne cijene, umanjena za troškove posudbe i provizije, predstavlja dobit ili gubitak. Ova strategija je primarno namijenjena onima koji vjeruju da će se cijena određene dionice smanjiti.
Kako se provodi?
- Posudba dionica – Ulagač traži od brokera dionice koje želi prodati. Za posudbu se obično naplaćuje naknada, a broj dionica ovisi o dostupnosti na tržištu.
- Prodaja posuđenih dionica – Posuđene dionice se odmah prodaju po trenutnoj tržišnoj cijeni. Na primjer, 100 dionica po 120 kuna svaka donosi 12.000 kuna prihoda.
- Čekanje pada cijene – Ulagač prati tržište i očekuje da će cijena dionice pasti. Ovaj period može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.
- Otkup dionica – Kad cijena padne, ulagač kupuje istu količinu dionica po nižoj cijeni. Ako je cijena pala na 90 kuna, otkup košta 9.000 kuna.
- Vraćanje dionica – Kupljene dionice se vraćaju brokeru, a razlika između prodajne i otkupne cijene, uz troškove, predstavlja neto dobit ili gubitak.
Prednosti i rizici
Prednosti
- Potencijal za dobit – Ako cijena dionice padne, ulagač ostvaruje profit.
- Zaštita portfelja – Kratka prodaja može se koristiti kao zaštita protiv pada cijena drugih dionica u portfelju.
- Likvidnost – Prodaja na kratko je često brza i jednostavna, jer se obavlja na otvorenom tržištu.
Rizici
- Neograničen gubitak – Ako cijena dionice poraste, ulagač mora kupiti dionice po višoj cijeni, što može dovesti do velikih gubitaka.
- Troškovi posudbe – Naknade za posudbu i provizije mogu značajno smanjiti dobit.
- Regulatorni rizik – U nekim slučajevima regulatori mogu ograničiti ili zabraniti kratku prodaju određenih dionica.
Primjeri iz prakse
Primjer 1 – tehnološka tvrtka
Investitor je posudio 200 dionica tehnološke tvrtke po cijeni od 150 kuna po dionici. Prodaje ih odmah i zarađuje 30.000 kuna. Nakon tri mjeseca, tvrtka objavljuje loše financijske rezultate, a cijena dionice pada na 120 kuna. Investitor otkupljuje dionice za 24.000 kuna, vraća ih brokeru i ostvaruje dobit od 6.000
