Ljeto 1689. godine u engleskoj koloniji Maryland donijelo je dramatične promjene koje su zauvijek oblikovale njezinu budućnost. Događaj poznat kao Protestantska revolucija označio je kraj razdoblja vjerske tolerancije, koje je do tada bilo ponos i zaštitni znak Marylanda. Protestantska većina, koja je u koloniji postala dominantna, podigla je ustanak protiv vlasti koju je predvodio katolik Charles Calvert. Ovaj prevrat ne samo da je promijenio politički ustroj, već je i duboko utjecao na vjerski krajolik kolonije.
Korijeni sukoba: Od utočišta do napetosti
Sve je započelo 1632. godine kada je Cecil Calvert, drugi barun Baltimora, dobio povelju za osnivanje Marylanda. Njegova primarna namjena bila je stvoriti sigurno utočište za katolike u Engleskoj, gdje su se suočavali s progonima i diskriminacijom. Međutim, vizija obitelji Calvert nadilazila je puku zaštitu jedne vjerske skupine. Planirali su uspostaviti koloniju koja bi nudila vjersku slobodu svim svojim stanovnicima, bez obzira na njihovo podrijetlo ili vjeru. Ovaj ambiciozni cilj pretočen je u Marylandski zakon o vjerskoj toleranciji iz 1649. godine, zakon koji je bio ispred svog vremena. Njegovom primjenom postavljen je temelj za relativno miran suživot različitih vjerskih zajednica, prvenstveno protestanata i katolika, koji su do tada uglavnom uspijevali izbjegavati veće sukobe.
Tijekom sljedećih desetljeća, međutim, demografska slika kolonije počela se značajno mijenjati. Broj protestanata, koji su dolazili iz raznih protestantskih denominacija, rastao je znatno brže od broja katolika. Do kraja 17. stoljeća, protestanti su činili uvjerljivu većinu
