Pepe Julian Onziema odrastao je u zemlji gdje je istospolna orijentacija mogla značiti zatvorsku kaznu, a javno istupanje još i gore. Upravo zato njegova priča nije samo osobna, već i politička: svjedočanstvo je o tome kako jedan čovjek može pokrenuti lavinu koja promijeni zakonodavstvo cijele države. Rođen 1980. u Kampali, Onziema je već kao student novinarstva shvatio da bez slobode nema ni pristojnog novinarstva, a samim time ni dostojanstvenog života.
Sadržaj...
Počeci: kako se rodio aktivist
Prvi susret s diskriminacijom doživio je na fakultetu. Nakon što su kolege otkrile da je gej, izgubio je mjesto u studentskom domu, a profesori su ga ohrabrivali da „izabere manje opasnu temu“ za seminarski rad. Umjesto da se povuče, Onziema je temu promijenio u akciju: osnovao je malu, tajnu grupu koja je okupljala istospolne i transrodne studente. Već tada je shvaćao da sigurnost dolazi jedino ako se glasno progovori. Tih nekoliko hrabrih mladih ljudi postalo je zametak udruge Sexual Minorities Uganda (SMUG), danas najstarije i najutjecajnije organizacije za prava LGBT+ osoba u zemlji.
Kampanja koja je obišla svijet
Godine 2009. ugandski je parlament predložio zakon koji bi homoseksualne odnose kažnjavao doživotnim zatvorom, a u nekim slučajevima i smrtnom kaznom. Onziema je postao koordinator nacionalne kampanje koja je morala djelovati u uvjetima gotovo potpunog zatvaranja prostora za građansku akciju. Uz pomoć nekoliko pravnih stručnjaka i lokalnih svećenika koji su bili spremni javno istupiti, SMUG je pokrenuo mrežnu peticiju prije nego što su internetske peticije postale uobičajene. U roku od tri tjedna skupili su više od 500 000 potpisa diljem Afrike, a priča je obišla svijet, pojavivši se u medijima poput New York Timesa i Guardiana. Međunarodni pritisak doveo je do toga da se prijedlog zakona povukao 2014., no borba nije završila.
Život na ivici: prijetnje, hapšenja i izgledi
Onziema je u više navrata uhićivan zbog „narušavanja javnog reda“, iako su se svi „dokazi“ svodili na to što je u javnosti govorio o jednakosti. Njegovoj obitelji slane su prijeteće poruke, a u ured SMUG-a upucan je molotovljev koktel. Unatoč tome, nikada nije razmatrao emigraciju. „Ako odem, zakonski će se prijetnja samo premjestiti na nekog drugog,“ objašnjavao je novinarima. Umjesto bijega, izabrao je strategiju: sudski sporovi. Pod njegovim vođstvom SMUG je podigao 12 tužbi protiv države zbog neustavne diskriminacije; pola je već dobiveno, a ostale su u tijeku. Presude ugandskim sudovima postale su pravni temelj za slične slučajeve u Keniji, Tanzaniji i Gani.
Međunarodna pozornica i priznanja
Godine 2015. Onziema je pozvan na dodjelu Rooseveltove nagrade za ljudska prava u Sjevernoj Americi, a 2018. primio je nagradu Human Rights Watch za izuzetan doprinos globalnoj borbi protiv diskriminacije. Uz svoje kolege iz SMUG-a sudjelovao je na više od 150 konferencija, a njegovi govori, obilježeni osobnim pričama, publiku ostavljaju bez daha. „Svaki put kad netko kaže da je prestrašen, sjetim se dana kad sam stajao ispred vlastitog fakulteta i nisam znao hoću li dočekati večer…
Često postavljana pitanja
- Koji su najvažniji aspekti Onziemina rada?
- Kako se Onziema borio za prava LGBT+ osoba u Ugandi?
- Koji su njegovi najvažniji doprinosi u borbi za prava LGBT+ osoba?
Pepe Julian Onziema svojim je neumornim radom i hrabrošću postao simbol borbe za ljudska prava i jednakost. Njegova priča, ispričana od ugandskog kampusa do
