U dubokom zaljevu rijeke Medvej, nedaleko od obale britanskog grafa Kent, leži malen otok poznat pod imenom Mrtvačino otok. Iako se prostire na površini od samo nekoliko stotina metara kvadratnih, otok je postao poznat širom svijeta nakon što su arheološki timovi 2016. godine otkrili ostatke više od dvjesto zatvorenika. Nalaz otkriva mračnu stranu britanske pomorske povijesti, vrijeme kada su se na plutajućim zatvorskim brodovima, poznatim i kao „hulks“, smrtno bolesni zatvorenici odmarali u iznimno teškim uvjetima.
Sadržaj...
Geografski položaj i prirodna obilježja otoka
Mrtvačino otok smješten je u širem području estuarija Medveja, koji povezuje unutrašnjost Engleske s Južnim morem. Otok je nastao taloženjem sedimenta koji su tijekom stoljeća izgradili plitku, ali stabilnu površinu. Biljni pokrov otoka uglavnom čine trave i grmlje, a zbog česte izloženosti slanim vodama vegetacija je prilagođena toleranciji na sol.
Otok je prirodni rezervat za mnoge vrste ptica, osobito za one koje se gnijezde u blizini vodene površine. Zbog svoje izolacije i nedostatka stalnog ljudskog nastanka, otok je dugo ostao netaknut, sve dok su arheološki radovi otkrili njegovu mračnu povijest.
Plutajući zatvori u 19. stoljeću – kako su nastali i zašto su postali problem
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća britanska vlada suočavala se s prekomjernim brojem zatvorenika. Tradicionalni zatvori u kopnenu nisu mogli primiti sve, pa je odlučeno pretvoriti starije ratne brodove u plutajuće zatvorske brodove – hulke. Ti brodovi su se sidrili u lukama i estuarijima, a zatvorenici su provodili dane i noći pod vrlo lošim uvjetima.
Uslovi na hulkama bili su izuzetno teški:
- Pretrpani prostori – više desetaka zatvorenika smješteno je u ograničenim prostorima bez ikakve privatnosti.
- Loša ventilacija – nedostatak svježeg zraka poticao je širenje zaraznih bolesti.
- Nedostatak higijenskih sredstava – vodu za pranje i sapun je bilo gotovo nepostojeće.
- Neadekvatna prehrana – zatvorenici su se hranili siromašnom prehranom, što je dodatno oslablјivalo imunitet.
Takvi uvjeti dovodili su do brzog širenja kolere, tifusa i drugih infekcija, što je često rezultiralo masovnim smrtima. Tijela su se zakopavala na najbližim dostupnim mjestima – u ovom slučaju na otoku koji je tada bio nepoznat i neiskorišten.
Arheološko otkriće 2016. godine – što su otkrili istraživači
U travnju 2016. godine tim arheologa iz britanskog instituta za povijesna istraživanja započeo je radove na otoku nakon što su lokalni ribari prijavili neobične strukture pod vodom. Iskopavanjem su otkrili grobnice s više od dvjesto ljudskih kostiju, od kojih su većina pripadala zatvorenicima iz 19. stoljeća. Analize kostiju pokazale
