Atrijska fibrilacija (AF) je najčešći poremećaj srčanog ritma među odraslima. Iako se često opisuje kao osjećaj nepravilnog ili ubrzanog otkucaja srca, njezine posljedice mogu biti daleko ozbiljnije. Najveća opasnost leži u značajno povećanom riziku od moždanog udara. Štoviše, udari koji nastanu zbog atrijske fibrilacije često su teži, ostavljaju duboke posljedice po pokretljivost, govor i svakodnevne aktivnosti, a ponekad završavaju i smrtnim ishodom. U ovom članku objasnit ćemo kako atrijska fibrilacija dovodi do stvaranja krvnih ugrušaka, zašto su takvi udari opasniji od drugih i koje mjere mogu pomoći u smanjenju rizika.
Sadržaj...
Kako atrijska fibrilacija potiče nastanak krvnih ugrušaka
U zdravom srcu električni impulsi pravilno pokreću srčane komore, osiguravajući učinkovit protok krvi. Krv iz desne pretklijetke prelazi u desnu klijetku, a zatim se šalje u pluća za obogaćivanje kisikom. Kod atrijske fibrilacije, međutim, električni signali postaju kaotični i prebrzi, što uzrokuje nepravilno i slabije stezanje pretklijetki. Posebno je opasno kada se taj poremećaj odražava na lijevu pretklijetku.
Zbog slabog stezanja, krv se u lijevoj pretklijetki ne isprazni u potpunosti. Umjesto toga, zadržava se u određenim dijelovima, najčešće u lijevom uškusu pretklijetke, gdje se stvara tzv. staza – područje sporog kretanja krvi. U takvim uvjetima povećava se vjerojatnost da se trombociti, odnosno krvne pločice, međusobno povežu i formiraju krvni ugrušak.
Ako se takav ugrušak odvoji od zida srca, putuje kroz krvotok i može završiti u jednoj od moždanih arterija. Kada se to dogodi, dolazi do začepljenja i prekida dotoka kisika i hranjivih tvari u dio moždanog tkiva. Rezultat je embolohemoragijski moždani udar – vrsta udara koja se često povezuje s atrijskom fibrilacijom.
Zašto su moždani udari iz srca teži od drugih vrsta udara
Moždani udari uzrokovani atrijskom fibrilacijom spadaju u skupinu kardioembolnih udara, što znači da potječu iz srca. Ovi udari su u prosjeku teži od onih koji nastaju zbog lokalne tromboze u moždanim žilama, kao što je slučaj kod ateroskleroze. Postoji nekoliko ključnih razloga za to.
Prvo, ugrušci koji nastaju u srcu obično su veći i čvršći od onih koji se formiraju u samim moždanim žilama. Kada takav velik ugrušak začepi važnu moždanu arteriju, poput srednje moždane arterije, oštećenje moždanog tkiva je obično opsežnije. To znači veću vjerojatnost za trajne neurološke posljedice – poput paralize jedne strane tijela, gubitka govora ili teškoća s pamćenjem.
Drugo, embolus iz srca često putuje kroz više žilnih sustava prije nego što stigne do mozga. Tijekom tog puta može „povući“ dodatne krvne pločice i faktore zgrušavanja, što ga čini još već
