Morseov kod jedan je od najpoznatijih šifriranj u povijesti, razvijen na početkom 19. stoljeća. Ovaj sustav temelji se na oznakama koje predstavljaju kratke i dugе udarce (točke) i dugе udarce (crte), a koristi se za prijenos poruka preko signalnih kanala. Ivanemović Andrijom Marieom Francoisom Morseom, američkim matematičariem i inženjerom, dizajnirao je ovaj kod kao način za šifriranje poruka na daljinsko komuniciranje.
Kod funkcionira tako da svakoj slovu, broju i znaku prati posebna kombinacija udarcaka i točaka. Na primjer, slovo A označava jedan kratak udarac zatim jedna crta (.-), dok je slovo B tri crte (-…). Ukupno postoji 26 slova engleskog alfabeta, deset brojeva te posebne oznake za razmake između riječi i sudova.
Morseov kod brzo je postao standardnom komunikacijskom metodom, posebno za radarske i telegrafske stanice. Bio je to ključan alat u ratovima, pomorskoj navigaciji i međunarodnoj komunikaciji kad su se telefoni još uvijek razvijali. Nemačka vojska koristila ga je tijekom Prvog svjetskog rata, a britanska pomorska služba također je važno oslonjena na ovaj sustav.
Poruke u Morseovom kodu prenesene su preko zvona, svjetlosti, semafora ili radiovalova. Operatori su morali savladati čitanje brzih udarcaka kako bi eficijentno preneli poruke. Posebna vještina bila je razlikovati između kratak i dugih udarcaka, te razumejeti kada jedna poruka završava a nova počinje.
Iako su danas zastupljeni digitalni sustavi,
