Prioni predstavljaju jedan od najzagonetnijih izazova suvremene medicine i biologije. Za razliku od virusa ili bakterija, oni nisu živi organizmi niti sadrže genetski materijal poput DNK ili RNK. Riječ je o abnormalno presavijenim proteinima koji imaju sposobnost pretvaranja zdravih proteina u mozgu u vlastite abnormalne kopije, što dovodi do progresivnog propadanja živčanog tkiva.
Ono što prione čini iznimno opasnima jest njihova nevjerojatna otpornost na metode sterilizacije koje se standardno primjenjuju u medicinskim ustanovama. Dok većina patogenov strada na visokim temperaturama ili pod djelovanjem kemijskih sredstava, prioni ostaju stabilni. Standardna autoklavizacija, koja koristi vrelu paru pod tlakom, često nije dovoljna za njihovo potpuno uklanjanje jer njihova struktura ne podliježe uobičajenoj denaturaciji proteina.
Ova otpornost proizlazi iz specifičnog oblika njihovih beta-listova, koji stvaraju čvrste, netopive agregate. Ti se skupovi proteina ponašaju gotovo kao kristali, štiteći jezgru priona od vanjskih utjecaja, uključujući zračenje i većinu dezinfekcijskih sredstava. Zbog toga su za njihovo uništavanje potrebne ekstremne mjere, poput kombinacije vrlo visokih temperatura i specifičnih kemijskih spojeva, kao što je natrijum hidroksid.
Razumijevanje mehanizama ove otpornosti ključno je za sprječavanje prijenosa bolesti, poput bovine spužviformne encefalopatije ili Creutzfeldt-Jakobove bolesti. S obzirom na to da su prioni nevidljivi i ne izazivaju upalnu reakciju organizma, njihovo otkrivanje i uklanjanje s kirurških instrumenata zahtijeva stroge protokole koji nadilaze uobičajene standarde higijene.
