Mercedes McCambridge, jedna od najznačajnijih glumica u povijesti filma, ostavila je neizbrisiv trag svojim nezaboravnim ulogama. Njena najpoznatija izvedba, glas demona u kultnom hororu Egzorcist iz 1973. godine, donijela joj je status legende u svijetu filma. Ali kako je uspjela stvoriti taj prizemni, užasni glas koji je pokrenuo tisuće strahova? Odgovor leži u njenim neobičnim, gotovo ekstremnim glumačkim tehnikama koje su bile jednako kontroverzne kao i učinkovite.
Sadržaj...
Život i karijera Mercedesa McCambridge
Rođena 1. ožujka 1918. u Denveru, u saveznoj državi Colorado, Mercedes McCambridge započela je glumačku karijeru na kazališnim pozornicama. Brzo je prepoznata po dubokom, izrazitom glasu i sposobnosti da u tijeku jedne rečenice prebaci između više emocija. Nakon uspješnog prelaska na radio, gdje je glumila u brojnim dramskim serijama, probila se i na veliki ekran. Njezin proboj donio je Oscar za najbolju sporednu glumicu u filmu Svi ljudi kralja iz 1949. godine. Tijekom karijere koja je trajala preko pedeset godina, ostvarila je više od 150 uloga u filmovima, televiziji i kazalištu, a isticala se svojom posvećenošću umjetnosti.
Uloga demona u Egzorcistu
Kada je 1973. godine izašao film Egzorcist, režirao ga William Friedkin, a priča se vrtjela oko djevojčice koja postaje metom posjednutosti. Iako je tijelo djevojke bilo u središtu priče, pravi strah donio je glas koji je izlazio iz nje. Taj glas nije pripadao glavnoj glumici, već Mercedes McCambridge. Ona je bila angažirana kao glasovna glumica demona, a njezin doprinos bio je toliko snažan da je mnogi smatraju pravim duhom filma. Bez njezina dubokog, promuklog, ponekad gotovo nečovječkog glasa, film ne bi imao isti učinak strave i nelagode koji je ostavio trajni pečat na publiku.
Tajne glumačkih metoda Mercedesa McCambridge
Da bi dostigla taj jedinstveni ton, McCambridge nije koristila digitalne efekte niti posebne uređaje. Umjesto toga, oslonila se na fizičke i psihološke tehnike koje su bile izuzetno zahtjevne. Da bi učinila svoj glas grubljim i dubljim, redovito je gutala sirova jaja — prema njezinim riječima, to je pomagalo da se njezin glasovni aparat opusti i da glas postane prirodnije promukao. Također je pukala i teško pila alkohol, što je dodatno oštetilo njezina glasna ždrijela, ali i stvorilo onaj grčeviti, isprekidani ton koji se čuje u filmu.
Jedna od najneobičnijih odluka bila je da se tokom snimanja glasovnih zapisa dobrovoljno podvrgnula fizičkom ograničavanju. Dozvolila je snimateljskoj ekipi da je učvrsti u stolac, čak i da joj vezu ruke i noge. Smatrala je da će joj taj osjećaj bespomoćnosti i ograničenja pomoći da dublje uđe u ulogu bića koje je zarobljeno u tijelu djevojčice. Njezina posvećenost bila je toliko potpuna da je često ostajala u tom stanju i nakon snimanja, kako bi sačuvala emocionalni ton
